(re)Kapitulacija – 2017

Sumiranje godine, podvlačenje crte i planovi za narednu su nepisano blogersko pravilo i nemam namjeru prekinuti tu tradiciju. Zadnji dan ove kalendarske godine i sve što imam za reći je:

Dvije hiljade sedamnaesta godino, nisi bila dobra, 

IZBAČENA SI IZ KUĆE VELIKOG BRATA!


Januar su obilježili trodoni i apaurini protiv bolova i za spavanje a 25.01.2017 je trebao biti vaskrsnuće – radovala sam se drugoj operaciji kičme više nego bilo čemu. Radovala sam se jer sam znala da će nakon toga prestati da boli. Diskushernija, drugi put. Nema veze.

Emotivno bolan januar – dok su svi u postnovogodišnjoj euforiji i praznicima, ja sam se spremala za bolnicu; birala pidžame i papuče, barem toliko da sebi ugodim. 24.01.2017, UKC Tuzla i dolazak u, kako se poslije ispostavilo, pakao.


A onda, u bolnici došao i februar. Postoperativni boravak i ja, ni živa ni mrtva. Potpuno nepomična, 14 dana. Vremena za spavanje i (ne)razmišljanje da će biti bolje…


Mart je bio novo putovanje, u Bihać. Turistički. Od svega što se nudilo, paket deluxe – opsežna plućna embolija, 15 dana nepomičnog ležanja. Možda umrem, a možda i ne, ne zna se…

Biće kako bude. Uz jako malo suza ali malo više psovki, prošlo je prvih 15.

Pa još 10, uz osmijeh… Jer, šta mi teško?


Krajem aprila prestaje svaka šala – raditi se mora.

Novi posao, nove avanture, novi izazovi i put u Sloveniju. Antikoagulantna terapija i 8465 vrste lijekova koje u tom trenutku pijem, gelovi za noge i vene kojima se mažem nisu bili prepreka – sve se može kad se hoće!


Maj je bio za stare i nove drugare – svaki slobodan trenutak sam provodila samo i isključivo sa ljudima koje volim na mjestima koja me ne smaraju. U maju sam smanjila dozu lijekova, oplakivala na svako skakanje temperature i plašila se ljeta… Uplašena, ali srećna. I živa.


Junsko dijete, rođendan i ispunjavanje želja by Tajana Dedić. Fotografisanje kakvo sam oduvijek htjela, opet smanjenja terapija i broj lijekova koje treba da pijem, završen loš i iscrpljujući muško-ženski odnos, podvučena crta i otvaranje portala za prolazak u drugi univerzum. Da, sve je to bio juni


Kul ljudi, putovanja i angažmani. Exit, žurke i vraćanje života u “normalu”, da, sve je to bio juli u kom nije bilo dana praznog hoda. Htjela sam odmah i sve jer sam se plašila da sutra i prekosutra možda neću dočekati…


August – puno Sarajeva a nedovoljno Viktora Savića. Sarajevo Film Festival, žurke do sitnih jutarnjih sati, malo sna ali puno zajebancije. Malo iskrenih drugarstava a puno preseravanja na sve strane, previše izgovora a premalo iskrenih emocija.


Septembar je najbolji za morska putovanja.

Za stare, dobre drugare i mjesta ali i otvaranje prostora za nove. Septembar je bio za Weekend Media Festival i mene kao blogera na istom. Za more i nemore, za nove ljude i avanture, za radovanje svemu što tek treba da se desi…


Nema stajanja i nema odustajanja. Novi ljudi, ideje, projekti, putešestvije. Oktobarski obilazak planine u kratkoj haljini jer, nema više antikoagulantne terapije, samo visok krvni pritisak i anemija.


Novembar radno i paradno, nova drugarstva, prvi ovogodišnji snijeg i Balkan Tube Fest…


Decembar je mjesec u kom sam izlječila anemiju i vratila se u svoje prirodno #allblackeverything izdanje. Dobila nagradu za najbolji tekst na blogu, upoznala opet neke nove ljude, dobila zanimljive poslovne ponude i počea da slažem vlastiti život. Skoro pa ispočetka, sa 26.

I OK sam. Ne sjajno, ali OK. Više ne planiram već postavljam ciljeve. Više ne pružam beskonačno mnogo šansi šupcima već ih se riješavam po kratkom postupku. Ne očajavam za propuštenim prilikama jer se trudim da ih je sve manje i da sam sama sebi na prvom mjestu. Uvijek i u svakom odnosu.

Ne trpim.

Ne volim dalje od mame i tate, a njih volim najviše na svijetu.

 

Budi bolja nova kalendarska godino.

Srećni praznici drugovi i drugarice, gledamo se i čitamo sljedeće godine. Ovu, blogersku sam namjerno privela kraju netipično, ne kao svi drugi blogeri i blogerke ali vam zato obećavam uzbudljivu sljedeću.

A vidjećete i zašto kažem VAM! 🙂

 

 

2017 godina je bila jedan veliki ringišpil stanja i sranja, novih ljudi, ideja, projekata,poslova.