#doziviBiH nije nešto što je počelo prije mjesec ili dva već traje godinama i od samog početka sam vjerovala u to što radim, šta predstavljam. Znala sam da ću (pro)naći mnogo zanimljivih stvari i upoznati različite, vrijedne, kreativne ljude ali ipak moram priznati da sam ponekad i sama iznenađena ljudima koje svakodnevno srećem, upoznajem i o kojima želim da vam pišem i predstavim jer zaista zaslužuju da se za njih (pro)čuje što više.
Znate li ko je hećim?
Hećim je turcizam, ali u isto vrijeme arhaizam u jeziku i znači “doktor”. U zavisnosti od tog u kom dijelu BiH živite možda ste se susretali sa ovim izrazom, naročito kod starije populacije. Ja se nadam da što manje idete kod i do hećima, ali u isto vrijeme da će ovaj o kom ću danas da vam pišem ipak dolaziti vama.
U nekom drugom obliku.
Ja kad pomislim na doktora nekako ih uvijek vežem za to da su pod stalnim pritiskom, rade 24h i ne bave se drugim stvarima u životu osim tim. Znam da nisam u pravu, dan traje dovoljno dugo i uvijek se može organizovati i ne biti stalno u poslu. E baš to radi doktor Marinko sa svojom porodicom; (pre)usmjerava stres u nešto kreativno, lijepo i poprilično neobično.
Ako nastavite sa čitanjem teksta biće vam jasnije zašto DESIGNED BY HEĆIM!
Da li slučajno ili namjerno, a to je u stvari i manje važno, doktor Marinko je odlučio da iskoristi staru mašinu za šivenje, ostatke materijala koje je pronašao i da krene u stvaranje… Stvaranje svega, onako kako ga ponese trenutak i šta mu padne na pamet tako i (na)pravi. Ima tu torbi od starog jeansa, drvenih futrolica, “pidžamica” za upaljače od kože, kaiševa i raznih modnih dodataka.
Ukoliko imate neke posebne želje i nešto što biste za sebe onda može i tako, ali budite sigurni da ćete imati potpuno jedinstven komad koji se ne izrađuje dalje i serijski. Da, potpuno personalizovan modni dodatak, iz vaše ili “hećimove” glave.
(s)Lagala bih kad bih rekla da nosim potpuno autentične i stvari koje nema cijeli grad, ali čak i u takvim slučajevima možete svoje svakodnevne kombinacije osvježiti i dodati im nešto potpuno drugačije.
Ono što me posebno privuklo kod stvari koje izrađuje je upravo to da je sve unikatno da ne može da se ponovi isto, a ako već naručite po uzoru na neki dodatak koji ste vidjeli biće prilagođen vama i vašim potrebama.
Svako od nas je kreativan na ovaj ili onaj način. Neki do te spoznaje da mogu da naprave lijepo, unikatno, zanimljivo, ali i korisno dođu prije, neki kasnije. Doktor Marinko je odlučio da svoje slobodno vrijeme iskoristi upravo na način da stvara i zajedno sa suprugom Selmom i sinom Arijanom pokrene pravi mali biznis.
Krenulo je od jednog komada i ostatka materijala, a raslo iz dana u dan. Korak po korak, dan po dan, proizvod po proizvod i shvatili su da to što rade prepoznaju drugi ljudi i da je vrijeme da sve pređe na jedan potpuno novi nivo.
U ovo čudno i pomalo šugavo vrijeme neizvjesnosti kad niko od nas ne zna šta će biti oni su se ipak odlučili otvoriti radnju u samom srcu Banjaluke i predstaviti proizvode. U danima kad je cijeli svijet naučio da funkcioniše online, hećim je odlučio ipak ljudima vratiti ono što vole; da su i da smo ljudi i da se trebamo socijalizovati.
Ne bih ja to nazvala radnja jer mi je pregrubo; više je maštaonica i stvaraonica lijepih, neobičnih modnih dodataka.
Protekla godina je bila izuzetno teška u svakom pogledu. Poslovno, privatno, fizički, psihički, finansijski, društveno… Ma nema kako nije. Ne mogu reći da postoje dobitnici ili gubitnici, ali vjerujem da je svako od nas naučio dosta o sebi, okolini i svijetu u kom živimo i to nas na neki način čini pobjednicima.
Hećim i mnogi drugi o kojima sam pisala i planiram da pišem su moji heroji. Vaši. Naši. Ne spašavaju svijet, ne zaustavljaju glad i ne rješavaju svjetsku ekonomsku krizu, ali isto tako nema vremena ni prostora da se kuka već nešto (u)radi. Ne možete znati hoćete li propasti ili uspjeti u nečemu ako ne probate.Svaki neuspjeh je lekcija za nešto novo i buduće, a svaki uspjeh vjetar u leđa.
Dan, sedmica, godina ne obećavaju da će biti med i mlijeko, ali isto tako ni da će se desiti propast. Iako ne vjerujem u slučajnosti već u sudbinu ipak smatram da svako od nas ima u rukama kormilo broda da utiče barem na to kako upravlja na putu do cilja.