Dobar, loš, zao? Dobra, bolja, nije loša godina? Nisam napisala jednu jedinu riječ na blogu više od 8 mjeseci, ali ću tradicionalno ipak da napravim presjek godine i javno sebi zadam zadatak za sljedeću.
Godinama mi doček Nove kalendarske i fiskalne godine ne predstavlja neku euforiju; ne osjećam potrebu da slavim jer me život (na teži način) naučio da se slaviti može i treba svaki dan.
Žalim li za bilo čim u 2024? APSOLUTNO I VELIKO NE! Nisam sklona osjećaju kajanja IKAD za IŠTA jer sve što radim uvijek radim svjesno.
Januar u znaku loših nalaza, treće diskushernije, prinudnog bolovanja, 20kg viška i velikim crvenim alarmom. Moja mama i ove kao prethodnih 5 godina jedini glas onih koji glasa nemaju; napušteni i unesrećeni psi lutalice koji zahvaljujući ovoj ženi imaju makar jedan obrok dnevno. Ona ima svoje ime, DANIJELA MEMIĆ, ali joj u ličnu kartu i na sve dokumente dodati srednje ime heroina.
U januaru nisam voljela ni sebe ni sv(ij)e(t) jer se urušavao. Januar mi je donio ipak nešto lijepo; našla sam se u nečijim mislima na najsvetijem mjestu i te misli je moja draga Aldina zabilježila na mali komad(ić) papira koji će ostati najljepša poruka i uspomena dok budem živa.
U februaru sam opet stala na svoje dvije noge; ne baš najstabilnije, ali uspjela sam savladati sve ljepote diskushernije i sama sebi stisnuti ALARM BUTTON jer je došao krajnji vakat da se nešto uradi po pitanju zdravlja, ali i činjenice da sam dotakla dno života sa apsurdnim brojem kila; 93.
SVE ili NIŠTA; ili ćeš se vratiti u normalu ili ćeš ostatak života provesti frustrirana i u bolovima. Ne volim da me boli i ne volim činjenicu da za mene više nema bujruma tamo gdje je M veličina već da sam zaglavila u “plus size”kategoriju. Nisam bila sretna. Debeli ljudi nisu sretni!
Mart je proljeće i buđenje iz noćne more. Izbjegavala sam događaje i okupljanja, pojavljavala se samo gdje baš moram, a i to onoliko koliko je dovoljno da ispoštujem organizatore. Radila sam, ali sve konsultacije su bile online (jer se tu vidi samo glava i ne moram izlaziti iz stana), a događaji gdje sam bila govornik-predavač-moderator su stvarali anksiozne napade i prije nego bih se na iste pojavila. Bilo je u martu dobrih i dragih ljudi, onih koje godinama poznajem i sa kojima se odnos ne kvari bez obzira na kilometarsku udaljenost.
April
Dan po dan, sedmicu po sedmicu i uz redovno vaganje SVAKI DAN sam shvatila da se stvari mijenjaju na bolje. Svaki minus na vagi pa čak i onaj od 200 grama je bio motivacija da nastavim dalje jer svaki gram je uticao na moju psihu i vraćala se volja za životom.
U aprilu je moja mama dobila priznanje kakvo zaista zaslužuje; SUPER LJUDSKE PRIČE i neizmjerno sam zahvalna ljudima koji su prepoznali ono što radi, a ja ću u narednom periodu dati sve od sebe da cijeli svijet za to (sa)zna!
Maj
Moj maj. Smiraj.
Ostrog je moje mjesto za bijeg, restart i punjenje baterija. Svake godine, proteklih 8 idem na nekoliko sati samo da ispunim “to nešto” sebi i u sebi. Obećanje kojeg se držim po svaku cijenu.
SV(ij)E(t
Najveća greška i najbolji potez u životu. Heroin i leksilijum. Bezuslovna ljubav i izvor svih nemira.
Cimerka, saputnica, drugarica i kolegica. Direktorica. Centar svijeta. Moja Ayra!
U augustu smo bile melanholične, ali se nismo dale emocijama. Ja sam se malo više družila sa ljudima, a Ayra sa drugim psima. Svaki izgubljeni kilogram za mene je bio energy boost i inspiracija da nastavim dalje. Izlasci na kafu, večeru i u kino. Koncerti. Posao. Nakon dugogodišnje pauze i neodlazaka na koncerte u 2024 sam se podsjetila koliko volim Acu Pejovića. Volio me i Beograd kao što ja volim njega.
Tempirala sam polazak iz Sarajeva u Sanski Most da tačno u ponoć budem na vratima sa tortom za moju heroinu.
Wake me up kad septembar krene jer jesen je uvijek bila MY TIME OF THE YEAR!
Napustila sam sve moguće zone komfora i iznenadila sebe, ali i sve oko sebe. Uradila sam nešto što nikom nije palo na pamet da bi ikad mogla, a ipak jesam! Jesam i ne kajem se. U septembru vaga pokazuje 80kg što je i dalje je 10 kg viška, ali u odnosu na kritičnu polaznu tačku 93 za mene je preporod!
Bilo je i stresa, loših nalaza i bolnice, ALI ništa na šta se nisam navikla proteklih pet godina; godina bez bolnice nije dobra, treba se držati provjerenih aktivnosti.
Još jedna u nizu ljubavi; Aca Lukas! Čovjek kog sam slušala u raznim verzijama; od privatnih žurki do velikih koncerata, ali nezapamćeno dobar koncert u Coloseum Clubu koji će ostati jedna od najljepših uspomena do kraja života.
Još 3kg manje, puno ljudi i ljubavi.
2024 godino, BILA SI BOLJA NEGO ŠTO SAM OČEKIVALA. Kako si počela, nenadano SJAJNO si završila! Decembar je bio u znaku ljudi i ljubavi. Druženja. Maksimalno sam koristila svaki dan kao da je poslednji. Decembar je u jednom trenutku pokazao 76kg, a to je još samo 6 do krajnjeg cilja. Zadovoljna sam sa izgubljenih 15kg za 20 mjeseci jer znam da su one koje se neće preko noći vratiti, ali isto tako znam da ću sad još lakše doći do željenih, idealnih 70.
Kilogrami nisu površnost već mnogo, mnogo više. Nisu mi stvarali fizičku, ali taj višak je bio psihička prepreka za mnogo stvari u životu. Sretna sam sa 77, ali nisam bila sa 93. Imala sam sa 93 sve što imam sad, ali sam bila nezadovoljna i izvinćete me, ali ne vjerujem u “debeli, ali sretni” priču. Vjerujem u priču o samozavaravanju, ali ne i da je istinsko zadovoljstvo.
HVALA godino, skroz si se dobro pokazala.
DVIJE DVADESET PETA, znam da ćeš biti još bolja!