Bilo bi lijepo otići u Pariz i Lisabon, vidjeti šta ima u Dubaiu i upustiti se u avanturu zvanu New York. Da, bi, čak i ne sumnjam da ću u narednim godinama obići i svjetski poznate, atraktivne destinacije ali do tad, obići ću ono što mogu i koliko mogu a tu, pred nosom.
Hajdučke vode sam otkrila sasvim slučajno prije nekoliko godina i to dok sam njuškala Ludi popust u potrazi za nekom destinacijom za otići odmoriti. Vikend, ništa posebno.
Nakon prve posjete prije 4-5 godina, vraćala sam se kad god sam imala potrebu za odmorom ali ne baš puno slobodnog vremena i svaki put sam bila zadovoljna, naročito omjerom ponude i cijene. Ono što proteklih godina nisam a to je da nisam iskorištaval cjelokupnu ponudu koju hotel ima i sve se svodilo na jedi, pij, prošetaj, odspavaj i nazad kući.
I ovaj put nije bilo bogznakako drugačije ali ipak jesam iskoristila barem jedan dio ponude. Zato što opt nisam sve, moram se vratiti po još.
Elem…
Banja Luka je od Borje udaljena cca 60 kilometara što je u najgorim mogućim uslovima sat vremena vožnje a u najboljim ne više od 40 minuta a to je ništa. Ako ste u Banjaluci, nećete izgubiti cijeli dan u vožnji a ako niste onda samo malo detaljnije isplanirajte sebi put. Google će vam u tom biti najbolji drug.
Pogledate od tačke A do tačke B i izračunate sve na vrijeme.
Što se tiče pravca iz kog ja idem, stanje je apsolutno OK, cesta normalna i do hotela se dolazi bez ikakvih problema.
Po dolasku u hotel dočekaće vas ljubazno osoblje i odmah na recepciji uputiti u sve detalje koji se tiču ponude a koja ulazi u cijenu vaše rezervacije plus ćete dobiti informacije i o svemu ostalom što se dodatno plaća. Sve je čisto, uredno i na svom mjestu.
Ono što lijenim osobama kao ja smeta je činjenica da se penješ i da nema lifta. A ja ne volim. Ne može to da bude zamjerka ako uzmemo u obzir godinu izgradnje hotela ali ipak, ne volim da se penjem uz stepenice a volim da se fotkam u liftovima.
Exlusive sobe a u kojima sam do sad uvijek i bila su odlične; udobno, ugodno i sasvim dovoljno prostora za sve čak i za više dana. Standard i premium nisam ni vidjela ni u njima boravila. Takođe, kad su u pitanju cijene one variraju od sezone do sezone, ponuda se mijenja i u skladu s poslovnom politikom hotela, često ih imate upravo na Ludom popustu a i postoje različiti paketi.
Za te detalje je najbolje da kontaktirate hotel i raspitate se.
U sklopu hotela imate bazen, teretanu, saune ali i spa centar sa zanimljivom ponudom.
Teretana nije predmet mog interesovanja, saune jesu ali su mi zabranjene zbog zdravstvenih razloga a i sa masažama sam poprilično ograničena. Tako je kako je, može šta može pa da se isproba.
Sve usluge SPA centra se zakazuju na recepciji gdje se lijepo dogovorite sa osobljem o terminu koji svima odgovara. Kao što sam već spomenula, zbog medicinskog stanja morala sam da preskočim saune a za koje su mi poznanici rekli da su odlične. Ne znam i ne mogu da vam o tom nešto više kažem, mogu samo o onom što sam ja lično isprobala.
Ljubazna doktorica Mirela me pažljivo saslušala sve pa tek onda predložila koji su to tretmani koje bih uopšte smjela da probam. Dvije operacije kičme, dvije tromboze, proširene i upaljene vene, rizik od moždanog-srčanog MA NEMA ŠTA NEMAM tako da su klasične masaže gornjeg i donjeg dijela leđa jedina opcija. Noge nikako.
Svi ti trombovi koje imam NE MORAJU i vrlovjerovatno neće da se pokrenu ALI, zašto bespotrebno rizikovati?
Prostor za masažu je stvarno opuštajući, odmor za dušu ali prvenstveno za glavu.
Budući da nisam imala vremena da isprobam sve što bih i smjela, ostavljam to za neki sljedeći put kad odem.
U sklopu hotela je i restoran “Hajdučka vatra” a koji možete posjetiti i ako jeste i ako niste gost hotela. Ono što je meni lično važno je da, ako idem da odmorim onda idem da odmorim; da jedem, pijem i naspavam se. Ako kafa i hrana nisu dobri može sve ostalo da bude pozlaćeno, pada u vodu.
Restoran ima relativno dobru kafu i jako ljubazne konobare. Ono što bih posebno da naglasim da su konobari ljubazni a ne prenapadno da skaču po glavi ili da vas ignorišu.
Izbor hrane je OK ali moglo bi da bude više, odnosno da se proširi ponuda. Jela su orijentisana na klasična i tradicionalna, može svako da pronađe nešto i ne ostane gladan ali ipak bih ja tu dodala još.
Topla i hladna predjela i glavna jela su OK ali ono na čemu definitivno treba poraditi je ponuda slatkiša; to je baš, baš ograničeno i ako niste ljubitelj palačinki ili ne smijete iz nekog razloga da ih jedete, ostaćete kratki za desert.
Jedna baš zanimljiva priča koja me oduševila je domaće, kraft pivo “Crni Ciga” i nisam mogla da odolim a da ne zamolim da mi neko ispriča o čemu je riječ i zašto to ime.
Ciga je konobar koji u hotelu radi već 30 godina i vlasnik je odlučio da napravi domaće, kraft pivo i nazove ga upravo po Cigi.
Ciga je još uvijek u Hajdučkim vodama i mogu vam reći da je pokretniji i živahniji u svojim godinama nego što sam ja. A i oni mlađahni konobari koji rade sa njim mogu da se postide malo. Ova priča mi je zaista sjajna i drago mi je da postoji. Pivo nisam probala, OPET zbog svog specifičnog zdravstvenog stanja i zaista mi je žao zbog tog ali ne sumnjam u dobar okus.
Probajte pa mi javite da li je dobro ili ne.
Da sumiramo; Borja i hotel “Hajdučke vode” su svakako nešto što bih vam preporučila da posjetite. Bilo da ste u blizini pa da odete na vikend, u prolazu pa samo svratite ili da isplanirate nekoliko dana boravka – vrijedi otići i odmoriti.
Svjež planinski vazduh, borova šuma, pristupačan put, mir i mogućnost bijega od gradske vreve će vas napuniti i osvježiti.
Sadržaj koji hotel nudi nije nešto neviđeno i spektakularno ali za to ćete ići u Dubai i New York s početka priče a ne na domaću planinu.
Za kraj, pogledajte i kratki video koji smo Nikola Klepić i moja malenkost odradili prilikom posjete hotelu.