Prošla prošla godina. Ovdje sam je brzinski “preletila” ali sam danas zapala u neko čudno, pomalo melanholično raspoloženje pa sam se vrtila po telefonu i starim fotografijama. I našla svašta. Ipak je bila dobra. Poteška, ali generalno dobra. Što b’ se reklo “empowering”.
Neki su dolazili, prolazili, odlazili.
Opet sam (na)učila na teži način da svi oni što ti misle dobro kroz kilometarske poruke i po društvenim mrežama u stvari ne misle, da su osmijesi najčešće kroz zube i preko znatevećčega a sve srećne scene i fotografije iscenirane i prije samo trenutka okidanja.
Čari interneta i društvenih mreža.
Ovo je jedan od onih “dijelim sa vama intimne trenutke” post, iako nisam sigurna koliko to uopšte nekog može i da zanima. Možda može, šta znam…
Februarski #selfie iz kreveta koji apsolutno prikazuje i opisuje kako je godina počela.
A onda mi je najbolja drugarica otputovala u drugu državu.
Alfa je nastavila da jede malu djecu i asfalt u martu…
Pa smo se u aprilu pućile po Šibeniku, jer, na more je najbolje u proljeće!
Prvi “napad” hernije, BUKA nagrada i hodanje po kafa… ovaj, muzejima!
Pa rođendan… I to DVAJESPETI!
Novosadsko – Egzitski poduhvati u julu…
A onda u augustu maajam.blogspot.com postaje šta – maajam.com
U septembru kratko, ali slatko fotkanje za Anu i njen Vrisak.
Oktobar je obilježila Tajana i Candy fotkanje…
A u novembru zanimljiva Hummel, odnosno saradnja sa Đak Sportom…
I decembar, kraj godine… Vraćanje na sva ona lijepa mjesta sa dragim, dražim i najdražim ljudima!
Oktobar je bio vatreno krštenje na toliko mnogo polja – posao, prijateljstvo, ljubav, zdravlje, sve je nekako odlučilo da se pretumba i da me posloži. Ispočetka, sa 25 godina.
Toliko novih, zanimljivih ljudi i situacija zbog kojih moraš preko noći odrasti.
I jesam, ali Zvončica je još uvijek tu, vrti se i sipa prah. Uvijek će!
Discussion about this post