Merkure, otišao si?
Hvala nebesima i univerzumu, Merkur sjahao s glave i nije više retrogradan.
Nije da neće biti, taman će opet u julu, kad budu jahale temperature da malo jašu i planete. Jadni mali blizanci.
Imala sam ozbiljno ozbiljan problem sa inspiracijom u posljednjih mjesec dana, jednostavno nije išlo. Imala sam problem u komunikaciji sama sa sobom, sa osobama koje volim, u poslu, na blogu, svuda… Merkur je planeta koja vlada mojim natalom i apsolutno svaki put osjećam taj njegov nepravilan hod.
Duboko vjerujem u astrologiju i njenu srž a to je da se jednostavno stvari ne dešavaju baš tako slučajno već da su unaprijed određene a da je na nama samo zauzimanje stava i borba sa prihvatanjem nametnutog.
Bilo je suza više nego inače, zatvaranja i bježanja od ljudi i pojačanih epizoda duboke depresije. Taman kad sam (po)mislila da ista polako odlazi i da mi terapija neće biti potrebna – ne lezi vraže, ipak hoće. Centimetar po centimetar se pokušavam izvući iz začaranog kruga socijalne anksioznosti, depresije i nedostatka inspiracije za disanje, a kamo li pisanje.
Mislim da sam na dobrom putu i da sam opet nekako (po)stavila sebe kao svjetlo na kraju tunela…
(po)Novo?
Imam toliko puno novih ideja koje želim i znam da mogu ostvariti ali mi fali još malo, samo još maloooo vremena da prebrodim situacije zvane “danas ne vidim razlog za napuštanje kreveta”. I zaista je tako. Nije to lijenost ni tuga, to je odsustvo volje da opereš zube i popiješ kafu, odgovoriš na poruku. Nevjerovatna lakoća prihvatanja težine života gdje i ovo malo šarenila što ima postane (pre)crno. Nisam bila raspoložena da otvorim laptop i otkucam nešto, postavim fotografije koje zaista jesu dobre, da “okačim” nešto na Instagrame. Neće pa neće, ne ide pa ne ide.
Ali, sad sam opet tu; tu sam da pametujem po internetima, da svaku fotografiju outfita ispratim sa filozofskom raspravom o smislu života i da opravdam ukazano povjerenje nekolicine ljudi koji u vjeruju u moje ideje više nego što to radim sama.
Bidok i Čarapko
Ako ste iz Banjaluke ili živite tu, onda sigurno znate šta je to Čarapko. Ako niste, imate priliku da provjerite na Fejzbucima i ostalim čudima interneta. Čarapko ima jedan poseban status u gradu, ono mjesto kom se vraćaš svakodnevno, butik u pravom smislu te riječi koje godinama ima svoje vjerne mušterije.
Meni se ukazala prilika da sarađujem upravo sa njima i to kroz različite brendove koje možete tamo pronaći. Između ostalog, ono gdje smo se i “pronašli” je bila otvorenost vlasnice prema domaćim kreativcima i brendovima; upravo u Čarapku možete pronaći domaće brendove kao što je SOLO iz Srbije ili ILEA iz Bosne i Hercegovine a jedan od brendova je i BIDOK za koji sam i saznala zahvaljujući baš Čarapku.
Bidok je brend najfinijeg pamučnog donjeg veša i spavaćeg programa. Ja kao neko ko kategorično odbija spavanje u pidžamama ravno 28 godina sam ostala PAF kad sam shvatila koliko je lijepo kad je nešto tako “upar” i mekano i ugodno, udobno a ne prastara majica bivšeg momka u kombinaciji sa boksericama koje su preživjele rat u Siriji.
Posudiću izjavu jedne meni drage osobe: “ajd što volim ali što baš znam da spavam”. E tako i ja, i volim i znam i sad će mi biti još draže u (n)ovim pidžamicama i spavaćicama.
Osim za žene, Bidok ima ponudu i za muškarce pa je bilo sasvim logično da se u cijelu ovu priču uključi i moj Beni; nas dvoje smo ionako kao stari bračni par kad je u pitanju pričanje priče i fotkanje.
Mi smo se zabavili kao i svaki put jer kad radiš ono što voliš onda je to kao i da ne radiš. Osim meni jako dragog Benija kao modela, Bidoka kao brenda i Čarapka kao nekog ko je inicijator svega ovog ne mogu da ne spomenem i divnog i sjajnog i mladog Daniela Jankovića ali isto tako i osoblje, odnosno upravu hotela “Bosna” Banja Luka.
Svi navedeni su bili dio priče i podrška i dok ovo tipkam i gledam pokušavam samoj sebi opravdati sve te depresivne epizode jer baš sad se čini kao da stvarno nemam razlog za to.
Discussion about this post