Kako zračiš, tako privačiš – da, ali moraš da zračiš. Krajem 2014. godine sve moje lađe su potonule i jednostavno je bilo lakše dići ruke od svega i prepustiti se kolotečini… Neću se nervirati, sjediću u svoja 4 zida, čitati i jesti slatkiše. U ne znam kom trenutku shvatim da možda Dostojevski i “Idiot” nisu štivo namijenjeno depresiji. Možda “Alhemičar” ne bi bio loš? Hmm, pa da, imam ga svakako tu negdje, odmoriću mozak. Kažu da te knjiga nađe da je čitaš, prije nego ti nju. Možda nekom zvuči kao šupljak, ali kod mene je zaista bilo tako… Trebao mi je Koeljo, jer tih dana je i nebo izgledalo prazno, nisam mogla da vidim oblike u oblacima, čak ni one najjednostavnije. Nakon dvodnevne agonije zvane ugašen mobilni i bijeg od svijeta, shvatila sam da više tako ne ide i da, ako neću uraditi nešto da pomognem samoj sebi onda to niko ne može da uradi za mene. Shvatila sam da mogu i da želim da se promjenim, da mogu ostvariti želje i zacrtane ciljeve, jer sve je bilo isključivo u mojim rukama. I jesam.
Ne možeš da se prisiliš da razmišljaš pozitivno. Sve te izgovorene “biće bolje” floskule nemaju snagu u univerzumu ako zaista u svojoj glavi ne misliš tako. Ja sam očajnički htjela da promjenim sve, ali preko noći – da promjenim grad, državu, kontinent i život. A ne može. Nakon, skoro pa dvije godine, tu sam gdje želim da budem i ništa ne bih mijenjala.
Ne bih mijenjala ama baš nijednu prepirku sa roditeljima, jer ne bi nikad shvatili koliko jako želim ovo što sam sad.
Ne bih mijenjala ni onih 15kg više, jer ne bih sad znala da cijenim dobar osjećaj svako jutro kad se probudim.
Ma ne bih mijenjala ni ono slomljeno srce, jer ne bi imao ko da ga zacijeli, a naročito ne bih mijenjala drugove koji su bili uz mene kad ni samu sebe nisam podnosila.
Sve to me oblikovalo u osobu kakva sam sad, zakeralo i drndo koji vječito nešto komentariše, mrgud i nabrajalica koja na kraju dana voli ljude i život i koji, ako ne pomaže onda sigurno ne odmaže.
Nakon prve priče i saradnje sa banjalučkom kreatorkom, nešto novo i vjerovatno neočekivano.
Ovaj post je posvećen mojim drugarima iz Bubsi beba, NZP design, Mali Svijet Mašte, Anchy nails & make up, Pletenice povoljno, Poklon shop BALON, Slastičarna “Manja” – Banja Luka i divna, najdivnija fotografkinja Dragana Dušanić photography.
Bubsi beba – bračni, ali i poslovni partneri koji su odlučili da se upuste u avanturu zvanu privatni biznis i zahvaljujući kreativnosti, posvećenosti, kvalitetu, ali i upornosti danas su tu gdje jesu.
Postali su prepoznatljiv, ne samo banjalučki već i bosansko-hercegovački brend koji se bavi izradom. prvenstveno bebećih, a onda i stvari za mame.
Od bodića do majica sa printom po želji, ali i preslatkih suknjica koje smo iskoristili za ovo fotkanje, a ako vas zanima ko je moja mala gošća – glavom i bradom Bubsi Beba Danica po kojoj je brend i dobio ime.
Danica i ja nosimo Bubsi Demofest edition majice i suknje, a Poklon shop BALON ekipa nam je spremila skulpture od balona. Face & body painting Jelena je uljepšavala Danicu, a moja Anchy Nails & make up pokušala da uljepša mene. Inače, koliko god da se šminkam ili barem to pokušavam, nikad neću znati kao Andrea – žena je napravila ženu od mene.
Jelena kaže da oduvijek plete pletenice, ne zna čak ni kako je to naučila, a nije znala ni da je to nešto što bi moglo da joj bude dodatni izvor zarade. Hrabra mama sa magičnim ručicama kojoj samo (po)kažeš šta želiš na glavi.
Da dan bude još zanimljiviji, odlučile smo se presvući i promjeniti lokaciju.
Drugari iz slastičarne “Manja” su nas ugostili u jednoj od svojih pekara, a da sve bude još maaaalo slađe, dobili smo i tortu. I vode. Nećete vjerovati koliko nas je voda taj dan spašavala – skoro kao čokolada!
Majine divne ručice stoje iza brenda Mali Svijet Mašte koja je posebno za ovu priliku smislila nove modele torbi i to u dvije veličine – jedna mameća i jedna bebeća. Maja je mlada mama koja se izradom unikatnih torbi bavi već jako dugo i jedna je od prvih mladih kreativki koja se tim počela baviti prije, skoro pa 6 godina. Ono po čemu se posebno ističe i zbog čega joj se djevojke uvijek rado vraćaju je kvalitet, ali i brzina izrade.
Tijana nam je spremila narukvice, jer – šta je žena bez nakita?
Tijanine narukvice su na zadovoljnim mušterijama proputovale cijeli svijet, a ona je svoja mala umjetnička djela izložila i u prvoj galeriji nakita na našim prostorima.
Ja sam oduševljena činjenicom da je svaki NZP design komad nakita unikatan i da možete pronaći slično, ali nikad isto kod nekog drugog. Naušnice, ogrlice, narukvice, ali i cvijetne krune i ukrasi za kosu nose dozu autentičnosti u čiju izradu Tijana osim cirkona, perlica i vremena ulaže i mnogo ljubavi.
Generalno, ljubav je ono što nas čini živima.
Moje drugare ljubav prema onom što rade, mene prema njima i želja da ih predstavim cijelom svijetu, a sve zajedno nas pokreće “ono nešto”, prkos da pokažemo da se može sve, samo kad se hoće. Inat prema svemu lošem što nas okružuje, dobra volja, rad, trud i pozitivne misli da će biti bolje. Ako ne vjerujete sami u sebe i ono što radite, onda je jako teško očekivati da će i drugi vjerovati. Nemojte nikad odustajati od svojih želja i probajte sačuvati nešto dječije u sebi, bez obzira koliko godina imate ili koliko ozbiljnim poslom se bavite. Zadržite ono nešto nevino u sebi, zadržite maštu, neka vas tješi i čuva kad nebo posivi kao što je moje prije dvije godine. Neka vas malo mašte odvede u oblike od oblaka i neka ljubav bude vaše gorivo, sivilo ćete samo tako otjerati.
Šlag na kraju i trešnja na vrh toga je pre-predivna Dragana Dušanić photography kojoj je vjerovatno bilo teže raditi sa mnom nego sa djecom. Dragana je mlada fotografkinja koja je u stanju uhvatiti trenutak kojeg se ni sami ne sjećate, ali njeno oko je na vrijeme uočilo i usmjerilo objektiv fotoaparata.
Osmijeh je jedina kriva linija koja može da ispravi svako dosadno i ravno sivilo. Neka osmijeh bude ono sa čim se budite i idete na spavanje. Neka vas vlastiti osmijeh čuva i bude amajlija.
Ne, nije uvijek lako, ali niko nije ni obećao da će biti?
Hvala na podršci i zainteresovanosti i moru dobre energije koju smo stvorili i šaljemo dalje. Hvala svim drugarima na učešću i divno provedenom danu, a hvala i onima koji nisu bili zainteresovani, nadam se da na neki drugi način crpe pozitivnu energiju. Nas će ova da nosi još dugo, dugo, a tek smo počeli.
Na kraju dana, sve će biti u redu, ako ne bude u redu uzimam kredu i crtam nasmijanog medu.
Discussion about this post