Ne znam da li ste kroz čitanje dosadašnjih tekstova iz serije #doziviBiH mogli da primjetite ali ja zaista sa svakim od sagovornika ostvarim poseban odnos i sve što (na)pišem zaista mislim tako.
Moji tekstovi su takvi; tipično blogerski, nimalo generički i trudim se zaista da ne budu suvoparno prenošenje informacija.
Svaka priča do sad je imala “ono nešto” a i svaka od sad će da ima. To je ono što želim da #doziviBiH bude.
Iako smo se Ana i ja upoznale 2016 godine, baš negdje u periodu kad je ona tek otvorila svoju prvu radnju, njen rad ipak ide nekoliko godina unazad.
Sa izradom nakita i dodataka je počela 2013 godine ali kaže da je to u jednom trenutku “smorilo” i prestalo da ispunjava pa se okrenula nekim drugim stvarima. Te “neke druge stvari” su bile cekeri sa zanimljivim porukama i ilustracijama, unikatne torbe koje se nisu izrađivale u više primjeraka već samo jedna za jednu vlasnicu i tako, mic po mic, iz dana u dan, godine u godinu, Vrisak je tu.
Zašto baš Vrisak?
Ana, glavno i odgovorno lice, usne i zubi koji stoje iza Vrisak usta je shvatila da čak i uz tadašnji uspjeh i dobru prodaju svaki biznis treba i mora dalje da se razvija, mijenja, napreduje. Upravo zbog tog je i otvorila svoju prvu radnju 2016 godine; kad je dosta kreativaca stidljivo prodavalo svoje rukotvorine na Facebooku i kad je najveća reklama bila ona “od usta do usta” Ana je bila ta koja je VRISNULA i otišla korak dalje.
Jedno vrijeme je pokušavala da oživi ideju koncept radnje u Banjaluci ali strah, nerazumijevanje i nespremnost drugih da sarađuju su ipak to nadjačali; ljudi nisu mogli da razumiju ideju koncept radnje a Vrisak u to vrijeme nije mogao sam da opstane.
2016 radnja u srcu Banjaluke je zatvorena ali ideja Vriska je ostala.
Nova tura, nova avantura?
Iako je 2016 godina bila loša kad je u pitanju poslovanje to za Anu nije bio razlog da odustane; naprotiv. Zatvaranje radnje je bila dodatna inspiracija da nastavi dalje. Radila je na razvoju svoje ponude, bavila se prodajom kao i svi tad, iskorištavala moć društvenih mreža a koje su baš tih godine počele da jačaju i onda, 2019 odlučila opet da pokuša.
Kad sam je pitala “zašto” odgovor me iznenadio i oduševio – IZ ČISTOG OPTIMIZMA.
Da, optimizam nam je uz rad, red, trud i disciplinu onaj faktor X, okidač koji (na)tjera naprijed.
Optimizam nije samo riječ i pojam i teško da se istom možete na silu naučiti. Životne okolnosti mogu da vas izgrade u optimistu ili da sami sebe inspirišete da to postanete.
I zarazan je.
…biće bolja godina iduća!
Bila je. Ponovno otvaranje radnje 2019 godine se pokazalo kao pun pogodak. Starija, ozbiljnija a i ponešto je naučila na greškama, Ana se upustila u novu avanturu i kaže da se nije pokajala. Vrisak je ponovo tu i ovaj put ostaje.
Bilo je dobrih i loših trenutaka, sjajnih ali i onih neslavnih ali Ana nije odustala od svoje ideje.
Ono što je naučila je kontrolisanje emocija, pristup poslovanju i način na koji stvara. Zadržala je svoj Vrisak, nije mijenjala pristup i ideju da se bavi izradom “drugog i drugačijeg”, nekomercijalnog i posebnog.
Dopustila da je vodi mašta ali ovaj put tu maštu nije ograničila na količinu.
Ušuškana i topla mala Vrisak galerija je nešto što morate posjetiti i doživjeti. Tako mala a tako velika, toliko svega i puno a da nije previše i smarački kad uđete i pogledate.
Radiona i šivaona, izložbeni prostor, prodaja i ljubav – sve je stalo u par kvadrata prostora.
Drago mi je ako vjerujete svemu što vam napišem i prenesem ali mi je još draže kad odlučite i sami da provjerite sve to o čemu pričam.
Provjerite Vrisak na Facebook stranici i Instagramu ali ako ste iz Banjaluke ili vam se ukaže prilika da da dođete onda obavezno navratite do galerije jer obećavam da se nećete pokajati.
Možete se pokajati i proklinjati me samo ako potrošite više od planiranog jer kad vas namami jedinstven dizajn i dođete “samo da probate” zaljubljenost postaje ljubav. Unaprijed se izvinjavam za sve mukom zarađene pare koje ste zaradili a koje ćete potrošiti nakon ovog teksta.
Ovih dana se svakako divim vlastitoj samokontroli pa tako i ovaj put jer, otići u carstvo udobnog, ugodnog, pristupačnog a jedinstvenog i ne kupiti BAŠ SVE je zaista vrijedno pohvale i čekam da to uradite.
Ana je sjajna osoba, neko za koga mi je baš drago da sam upoznala a još mi je draže što njegujemo drugarski odnos već godinama bez obzira gdje ja bila i živjela.
Kao što sam spomenula na početku, posebne su veze i odnosi sa svakim od sagovornika, nisam neko ko je tu da vam prenese informacije već emocije. Vrisak je neko ko je bio i ostao dio moje priče i onda kad je bila mala a i sad kad raste i tek treba da poraste. Vrisak je jedinstven a bez granica. Vrisak je ljubav!
*Ova priča je dio #doziviBiH projekta a koji se realizuje uz podršku USAIDa u okviru IMEP programa koji podržava nezavisnost medija i slobodu izražavanja u BiH*
Discussion about this post