Blogeri i blogerke svijeta, ujedinite se i pomozite mi da skinem ovu kletvu a sa svojih leđa.
Svaki put kad lijepo isplaniram blogerski put, konferenciju, događaj ili nešto četvrto i razvijem plan redovnog objavljivanja i izvještavanja, nešto odluči da te planove makar malo iscima, čisto da ne bude onako kako sam zacrtala.
Tako je bilo i ovaj put pa, iako sam stvarno htjela da postove o Rovinju objavljujem iz Rovinja i direktno sa Weekend Media Festa desilo se da mi lagani i prenosivi laptop rikne pred put pa da sam morala da ponesem ogromni Sony od 17 inča. Malo je reći da je nezahvalan za nošenje a da je internet u apartmanu bio blago rečeno katastrofalan da ni na mobitelu nije funkcionisao kako treba a tek ne da uploada fotografije.
I tako, pišem ja o sunčanom Rovinju iz tmurne i kišne Banjaluke. Možda i to nije loše, evo mora i sunca, makar ovako…
Weekend Media Festival je regionalni, godišnji festival koji okuplja sve one koji se bave ili žele na neki način baviti komunikacijom i/ili marketingom u svakom njegovom obliku – festival komunikacijske industrije kako sam negdje pročitala prije par dana. Upravo je WMF idealna prilika da upoznate kolege iz drugih agencija, gradova i država, razmjenite ideje i mišljenja, ostvarite zanimljive kontakte i šta sve ne. Da ne komplikujem, umrežavanje on it’s finest level. Godinama unazad mi je bila želja da učestvujem, međutim, nije bilo prilike…
Ove godine, napokon, na deseti i jubilarni WMF ostvarila mi se želja i pružila mogućnost da učestvujem i to ni manje ni više već kao blogerka. Vama to vjerovato ne znači nešto posebno. Ljudima sa dugogodišnjim radnim iskustvom isto tako, ali meni? E pa meni znači jer sam naučila da je radovanje malim i na prvi pogled nebitnim stvarima jako bitno.
Ovogodišnji WMF je, prema riječima organizatora, okupio više od 4500 ljudi, preko 160 govornika na 60 različitih panela. Različiti stručnjaci iz svijeta marketinga i komunikacija su bili prisutni i ako je neko otišao nezadovoljan i bez trunke novog znanja – PRST NA ČELO. Ja sam kroz mnogobrojna predavanja i primjere drugih utvrdila jedno – ne možeš uspjeti ako ne pokušaš!
Za ovogodišnji festival i prvi dan istog (naglašavam ovo jer se nadam da će ih biti još dosta u godinama koje dolaze) su bile zadužene LOLA.tees.
Ofišli sam Lola djevojka a ova haljina me oduševila na prvo i svako sljedeće nošenje.
Od #allblackeverything djevojke do cvijetnog uzorka i boja je trebalo dosta vremena, ali, tu smo… Šarena haljina!
Haljina je od pamuka, spakovana u preslatku platnenu vrećicu i do Banjaluke je brzom poštom putovala nešto malo manje od 48h.
Lole, još jedno otkrijte – kakav je to dobar parfem koji te natjera da se zaljubiš prilikom otvaranja paketa?
Šta je još bilo posebno kod ovog putovanja?
Ovaj put, uz ovu haljinu i jesenjski morski ambijent sam birala torbu trenutno dostupnu u Parfois radnjama u BiH a koju, osim sa dugim kaišem možete nositi i kao ruksak jer dobijete dodatni set kaiševa (u ovom slučaju skinut) što je poprilično praktično a i ruksake odavno svi vole.
Čudna si, dvijeisedamnaesta godino, jako si čudna. Ajde što sam zavoljela nošenje boja no što mi i more donosi osmijeh na lice…
photo ovaj put, non official fotograf zvani drugarica i njeno dobro oko!