Šta mi se (z)desilo?

Gdje sam? 

Šta sam?

Šta je bilo i šta me zadesilo?

ŽIVOT, takav, “čupav i dlakav” kako je to nekad znao govoriti bivši momak.


Za ovih 30 godina života sam navikla da mi se dešava jako malo lijepih, a baš baš puno ružnih, teških i komplikovanih situacija pa su mi ove prve postale veliko iznenađenje. Ništa ne pada s neba i čini mi se nekad da se univerzum urotio protiv i samo smišlja neku novu situaciju da dodatno zakomplikuje život.

Taman kad pomislim da se nešto riješilo, završilo, stabilizovalo i da slijedi neki iole “normalan” period HOP, ipak nije.

Taman kad pomislim da je krajnje vrijeme da se malo ozbiljnije posvetim blogu, društvenim mrežama i tom silnom “iMfluensu” na kom sam radila i gradila godinama HOP, ipak neću.

MaajaM?

Gdje sam? Na početku. Doslovno, na početku kao da me nikad nije bilo na internetima. 

Blogeram još od studentskih dana, a to je bilo zaista davno. Blogerala sam sa još nekoliko djevojaka u BiH u vrijeme kad to, ne samo da nije bilo popularno već smo čak krile zbog podsmjeha koji smo dobijale u našim okruženjima.

Blogerale smo o dobrim proizvodima, pisale dugometražne i ISKRENE recenije, verale se po drveću za “dobru fotku” i radile to iz čiste ljubavi. NEKE vrste ljubavi koja i nema konkretno objašnjenje.

Dogovarale smo kafe, sastajale, upoznavale se, družile i nije bilo zle krvi; bila je samo naša dobra volja da razmjenimo mišljenja, iskustva i prenesemo to dalje pa makar kroz recenziju nekog super dobrog pudera za male pare.

OK, vremena su se promjenila, sve je postalo ekspresno, došli su neki novi trendovi, platforme, klinci, sadržaj… Neko se uhvatio u koštac sa svim, neko nije. Neki su odustali iz ovih ili onih razloga, prilagodili se, porasli, smanjili se, ALI “ekipa” od prije 10ak godina je i dalje ostala ista u smislu “bez zle krvi” jer se dosta nas još uvijek “druži” pa makar kroz par rečenica u nekoliko mjeseci.

Ja sam bila Majolina, “My piece of the world” na majolina.blogspot.ba jer pojma nisam imala šta su hosting, domen, blog, web…Samo sam pisala.

Nisam znala šta sve može i ne može, a nisam imala para da me neko nauči i pokaže kako treba dalje. Kao studentica nisam mnogo toga mogla sebi da priuštim, a posebno ne ozbiljno ozbiljan blog i priču oko njega.

Onda sam nekako malo “porasla” pa postala Majolina i “Majolina city”. Drug, grafički dizajner mi poklonio prvi logo, a ja iz dana u dan sve više i više učila.

Taj prvi logo se mjenjao zajedno sa mnom, mic po mic; zaobili tamo, dodaj ovamo, ispravi ovo, okreni ono. Majolina je postala MaajaM, a blog se malo uozbiljio. Nedovoljno i opet kod obućara cipele najlošije, ali u međuvremenu je moje znanje u svijetu marketinga raslo i ja sam greške pravila uvijek na sebi da ne bih na klijentu i u poslu.

I nisam. Bar ne da znam i da mi je ikad iko jasno ukazao na neku veliku, ozbiljnu i poslovno smrtonosnu grešku u poslu. Ja sam samoj sebi uvijek bila lakmus papir za sve tako da sam klijentu u svakom trenutku, SKORO PA ZAGARANTOVANO mogla reći šta će proći, a šta neće.

Sebe sam gradila postepeno, malo po malo, korak po korak. MaajaM, Zvončica u odijelu Batmana, dijete izgovorene i pisane riječi. Blizančica koja u podznaku ima Vagu, voli kafu i crnu boju. Nisam “postala” za internete već sam svoj život onako kako zaista jeste preslikala u mali dio internetskog svemira.

Godine rada, truda, pisanja, fotkanja, objavljivanja, komuniciranja stoje iza MaajaM.

I onda… PAF, nema više.

SVE pada u vodu kao da nikad nije ni postojalo.

Gdje sam sad?

Nema više Maje Memić na Facebooku, nema Facebook stranice, nema Instagram profila.

PAF. Nestalo preko noći.

Nije nestala MaajaM, nestalo je ono prikazano na internetima.

Hakerski (promišljen ili nepromišljen) napad je u 15 minuta zbrisao godine i godine sadržaja. Otišla sam spavati kao MaajaM koju je na društvenim mrežama pratilo cca 15ak hiljada žena, a probudila se kao “disabled profile” i bez igdje ičeg.

Ostao mi je blog i ostala sam JA u vašim glavama. Sve drugo je (ne)stalo.

I šta (ćemo) sad?

Danima sam bila u šoku i nisam mogla da vjerujem da se desilo što se desilo. Toliko sam se izgubila u cijeloj priči da nisam bila u stanju da reagujem i žalim se već je to drug (u)radio za mene (OSOBO koja ovo pročitaš, znaj da te neizmjerno volim iako znam da ne vjeruješ).

Danima sam sjedila u stanu i vjerovala kako će baš ta sljedeća žalba nešto da promijeni i da će se sve vratiti na staro.

A nije. Nije i ne znam da li će ikad.

Trebalo mi je nekoliko dana da se psihički saberem i uopšte krenem razmišljati u pravcu “a šta i kako dalje”.

U trenutku kad sam imala 9000 pratilaca na IGu sam dogovarala samostalne projekte i poslove, imala na dohvat ruke dogovore, ugovore i saradnje… Imala sam internetski život i priču, kao marketing i biznis konsultant, blogerka, iMfluenser. PAF, nestalo preko noći.

Nestala ja kao ja sa lica Facebooka, nestao sadržaj koji sam (od)uvijek pisala srčano. Nestala “ta neka” MaajaM kao da nikad nije postojala.

Kako dalje?

Jedna od blogodrugarica, a i drugarica u stvarnom svijetu mi je rekla nešto jako jednostavno; NASTAVI DALJE KAO DA SE NIŠTA NIJE DESILO. Zamisli da nije bilo hakerskog napada, da si i dalje Maja koja jaše po storijima i da svi znaju šta radiš.

Moja prva objava je bila fotografija sa Vilsa iz šetnje u koju sam otišla nakon 5 dana provedenih u stanu.

Nastavila sam.

Došla je jedna “moja” žena. Druga, treća, peta, osma… Samoinicijativno se djelila informacija o tom šta se desilo bez da sam ikom išta tražila i ponaosob javila.

Poruka na poruku, reakcija na reakciju, red smijeha pa red suza. Desetak dana poslije više od 500 “mojih žena” na novom profilu.

#moguhocumoram

Odustala sam od ideje da ću vratiti svoje staro JA na internetima. Brojke sam prežalila, one mi nikad nisu bile toliko važne u smislu statistike, ali jesu jer sam sa korisnim stvarima mogla doći do više glava.

Sadržaj nisam preboljela i pitanje je da li ću ikad. 

Bortala sam u životu sa nepravdom i javno to iznosila. Nestalo je.

Radila sam na društveno-odgovornim i humanitarnim projektima. Nestalo je.

Hvalila sam dobre ideje, ljude i biznise. Nestalo je.

Bila sam iskrena i realna. OSTALO JE.

Ostala je MaajaM, #moguhocumoram i vi koje u vrijeme kad 24h prolete kao minute odvojite vrijeme za čitanje.

Nestali su profili na platformama, ali nije MaajaM.

I neće!