
(re)Kapitulacija; kad (po)misliš da ne može gore…
Bože, daj mi snage SAMO da više NIKAD ne postavim pitanje “MOŽE LI GORE?” Amin. Svaki, apsolutno SVAKI put kad sam pitala i pomislila da ne može, bubnulo me u

Bože, daj mi snage SAMO da više NIKAD ne postavim pitanje “MOŽE LI GORE?” Amin. Svaki, apsolutno SVAKI put kad sam pitala i pomislila da ne može, bubnulo me u

Iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec i godine u godinu čini mi se da je sve komplikovanije. Napisala sam PRVI, pa DRUGI, TREĆI a onda je došao ČETVRTI, PETI, ŠESTI, SEDMI a evo, i ovaj osmi tekst.

Ako iko, ja sam prva u redu da na svako “MORAŠ” reagujem sa “će da vidimo” i moranje u mom slučaju nikad nije donijelo neki dobar rezultat. Ali, ajde da

Konstantno sam rastrzana između potrebe da svima pričam šta sam preživjela u protekle tri godine a i da ne skačem ljudima po glavi sa tim jer – koga to zanima?

Pričati i nešto reći nije isto baš kao slušati i saslušati. Od osobe koja je govorila pretvorila sam se u nekog ko samo priča. Pričanje je je dio svakodnevne komunikacije,