Sadržaj koji slijedi vam piše osoba koja je prezirala sve što ima veze sa prirodom i jedina želja mi je bila da se preselim u NYC gdje ima što više betona. Međutim, kako to inače u životu biva vrati ti se svako JA NE BIH, JA NEĆU i NEMA ŠANSE.
Vratilo se i meni, ali na dobar način, a to je da u posljednjih nekoliko mjeseci sve više otkrivam čari boravka u prirodi od koje sam bježala kao đavo od krsta.
U OVOM tekstu sam vam već pisala o tom šta ima i nema da se radi na Jahorini ljeti, ali moja oduševljenost se nastavlja jer je iskustvo obilaska planine quadom nešto u čemu sam zaista uživala i čini mi se kao da nikad neće dosaditi.
Nekom je to svakodnevnica i ništa posebno, meni pravi odmor za oči, pluća, mozak i dušu.
Još kad bih ga znala voziti…
Ne mogu sa sigurnošću potvrditi da li svaki hotel u sklopu neke svoje ponude ima dostupno rentanje i vožnju, ali mogu reći da hotel u koji ja idem (Lavina) ima i da sve detalje oko rezervacije, organizacije, trajanja ture i plaćanja je nešto što direktno dogovarate na recepciji.
Ja, sa svoje dvije lijeve ruke i noge nisam sposobna da vozim ni po ravnom asfaltu, a naročito ne da se uputim gdje dalje tako da sam se dogovorila za jedan quad i vodiča.
Možete i vi da vozite (ako znate) uz vodiča ili da zamolite da to bude jedan, za svaki slučaj. Apsolutno se nisam pokajala jer stvarno bih se izvrnula negdje i izgubila ovo malo glave što je ostalo.
Moja vožnja i obilasak su krenuli ispred hotela put vrha i onda je bilo stajanje svakih 15 metara jer sam toliko htjela sve da vidim, pitam gdje-šta-kako, otkud to… Mislim da je momku bilo preko glave mojih gluposti i nakon prvih 300 metara.
Ono što je meni bilo iznenađenje, a što je nekom od vas možda i vrlovjerovatno neka bezvezna informacija je npr. nadmorska visine Ogorjelice od 1916 m, da je tu prije rata bila vojna kasarna, neki nadzorni centar i kakva sve ne Titina čudesa.
Pogled s mjesta do kog so došli je NEVJEROVATAN i jedino o čemu sam razmišljala u tom trenutku je bilo WOW, ŠTA NAM JE BOG SVE DAO, A ŠTA SI TI PROPUSTILA… Da vas ne lažem, taj trenutak i ideja su trajali kratko jer sam ubrzo počela razmišljati kako bi tek tu bilo dobro napraviti neki apartman, smještaj i imati mogućnost boravka i pogleda svako jutro (jer biznismen u meni nikad ne spava).
Ono što sam još saznala je da je taj predio Jahorine karkterističan i po poljima divlje borovnice i da je sezona upravo sad nekad; ljudi masovno dolaze da beru kad ocvjeta i krene pružati plodove. Borovnica? Na Jahorini? Osjećala sam se toliko maleno, nebitno i glupo jer nisam znala to što mi se priča, a momak koji je bio vodič je pričao baš tako; opušteno i nonšalantno, a ja sam svaku informaciju posmatrala kao ZAŠTO NE PRIČATE VIŠE O OVOM ljudima kao što sam ja.
Kao ja? Da, kao ja. Ljudi koji bi možda htjeli da saznaju, ali ne mogu da saznaju jer im niko i ne ponudi pa će evo opet ljudi kao ja da vam kažu, napišu i preporuče Jahorinu kao ljetnu destinaciju za odmor.
Tokom obilaska najviših vrhova ove olimpijske ljepotice, imala sam sreće da imam jako dobrog vodiča koji me vodio i putem gdje smo sreli i ove PREdivne živuljke; divlje konje. Nikad ne bih rekla “divlji” jer su pitomi i drugarski raspoloženi. Prići će vam da ih pozdravite, pomazite, možda nahranite… Nažalost, krenula sam potpuno nepripremljena u ovu mini avanturu, ali sam zato naučila svašta da primjenim sljedeći put.
Žao mi je što već prilikom prvog obilaska nisam bila bolje organizovana, ali jednostavno nisam znala šta me čeka. S jedne strane dobro jer sad znam za svaki sljedeći put, a s druge loše jer je i prvi utisak-doživljaj mogao da bude upečatljiviji.
Ono gdje sam ja pogriješila prenosim vama pa kad se nađete u prilici da znate bolje;
Obucite se prikladno.
Pod prikladno mislim da ići u fensi Superstar patikama, tajicama i košulji NIJE rješenje. Iako su mi nudili da obučem kombinezon to nije dolazilo u obzir na 30 stepeni jer bih vjerovatno okončala u mukama od vrućine. Ili obucite nešto lagano pa kombinezon ili se pripremite pa da to bude ipak trenerka uz neku jaknu jer je planinsko ljeto varljivo.
Voda-hrana-nešto
Preporučujem i ruksak na leđa u koji možete staviti makar vodu i nešto slatko, a ne kao što sam ja krenula sa torbom u kojoj je više papira i parfema nego ičeg korisnog. Nakon sugestije momka koji je bio vodič da ostavim ipak tu torbu jer će mi smetati i na quadu i na poslije ova osobica je krenula samo sa cigaram i mobitelom, bez ičeg više.
Pripremite vodu (zaista mi nije jasno kako sam ovo previdjela), nešto slatko za pauzu na vrhu i novčanik jer quadom možete doći i do Olimpijskog bara na vrhu, a tamo će vam sigurno trebati pare.
Ja sam previdjela apsolutno sve, ALI sam na kraju ipak toliko uživala da mi nije žao. To, a i vodič je pametno o svemu mislio pa sam ipak popila kafu.
Nemojte se šminkati, manite se frizure i naočala kao ja i obucite nešto udobno. Nemojte zaboraviti osnovne stvari da biste u pauzama kad siđete sa quada još više uživali, a ubacite i poneku voćkicu da nahranite prelijepe konje koje možete sresti u putu. Ponesite par maraka za kafu i dobru volju jer za sve ostalo će se pobrinuti Jahorina.
Za više sadržaja koji nudi ova ljepotica najbolje je da odete na https://www.oc-jahorina.com ili mene opet pošaljite da isprobam nešto pa vam prenesem iskustvo, a vi čitate i pripremite se.