Ovaj tekst na blogu je bilo moje ultimativno ogoljenje na internetima i ujedno nešto najpotresnije što sam ikad, igdje napisala. Taj tekst sam bila ja – mala i nemoćna ja, vezana za bolnički krevet, prepuštena na milost i samilost onih koji trebaju znati bolje i više od mene. U rukama onih koji trebaju da me liječe.
Tu noć dok sam tipkala, ležala sam i tiho jecala u jastuk da me ostali u sobi ne bi čuli.
Ta noć je bila beskrajno duga i naporna, a svaki naredni dan još gori i činilo se kao da nema izlaza i kraja i da ću zauvijek ostati u bijelom bolničkom krevetu.
I onda je krenulo na bolje.
Sve to je sad iza mene.
Apsolutno sve!
Jedna, druga, treća operacija, opsežna tromboembolija- SVE je arhivirano.
Sa 25 godina krećem ispočetka, ostavljam loše ljude i navike iza sebe, ostavljam ona bolna stanja i sranja i idem dalje. Vjerujte mi na riječ ili pokušajte sami, plakanje neće pomoći. Pokušala sam i to… Kukala i klela, jadikovala sama nad sobom, cmizdrila što ne mogu ovo ili ono i onda skontala da od toga nema ništa pa ajde da probam nešto drugo.
Ovaj život je jedna velika improvizacija, niko nije došao na svijet sa određenim uputstvom za korištenje i nema garancije, ako se nešto pokvari – MORATE SE SNAĆI! Ja valjda jesam.
Prije nekoliko dana mi je sa omiljenog SheIn shopa stigla ova teksas jakna i ne skidam je. Ide na sve i sa svim. Malko je veća i iako treba da bude oversize, i ova u veličini M “šeta” pa imajte to na umu ukoliko se odlučite da je pazarite.
džemper haljina, marama – ZARA
jakna – SheIn
patike – Buzz BiH
torba, naočale – Ebay