Gdje si bila i šta si radila pola svog života u Banjaluci?
Proćerdala na gluposti, nisam obraćala pažnju na sve što ima tu oko mene i posjetila SAMO JEDNOM slapove, odnosno Krupu na Vrbasu, manastir, Čokorska polja…
Da, stid me. U stvari malo više osjećam stid zbog (pre)malo provedenog vremena, a sve bilo tu pred nosom. Trebalo je da pokupim stvari, preselim u Sarajevo, (po)krenem #doziviBiH priču i shvatim šta sam i koliko propustila.
No dobro, bolje ikad nego nikad.
Banja Luka kao grad ima dosta da ponudi i garantujem vam da se nećete pokajati ako odvojite nekoliko dana za posjetu. Sve i ako se odlučite biti samo u gradu biće vam dobro, ali tek ako se odlučite za dodatno istraživanje i obilazak oduševićete se.
Krupski slapovi su od samog grada udaljeni tek 20ak kilometara, 15ak minuta vožnje, a pravi su biser ovog kraja.
Slapovi na Krupi i nisu nepoznato mjesto jer lokalci i ljudi iz obližnjih mjesta često dolaze, posebno vikendom i kad je lijepo vrijem, ALI ovo je nedovoljno iskorišten biser koji zaslužuje puno više pažnje nego što je trenutno dobija.
Pored prirodnih ljepota koje su odmor za oči, tijelo, dušu ima tu još zanimljivih stvari za vidjeti.
Ovaj “kameni most” je nastao djelovanjem prirode i njenih sila stoljećima unazad. Prava je atrakcija i prirodni fenomen koji privlači pažnju lokalog stanovništva, ljudi iz BiH ali i turista iz drugih zemalja.
Primamljiv je svojim izgledom za fotografisanje (za nas koji nismo toliko hrabri), ali i za penjanje za one avanturističkog duha.
Kameni most je malo poznatiji kao “Djevojački most”; kažu da se nekad davno baš na ovom području desila do tad neviđena tragedija zbog nesrećne i neuzvraćene ljubavi. Ludo zaljubljena i nespremna da provede ostatak života bez svog voljenog djevojka je odlučila da stavi tačku na život skokom u ponor s vrha kamenog mosta.
Nevjerovatna tuga je zavladala krajem pa lokalno stanovništvo od tog nemilog događaja kameni most zove “djevojački”.
Etno selo Ljubačevo je zamišljeno kao muzej na otvorenom i prvobitna ideja je bila da prikaže i rekonstruiše kako se to prije živjelo, radilo i privređivalo.
Centralno mjesto etno sela ima krčmu, biblioteku, stolarske i kovačke radione, stara “domaćinstva”, školu, crkvu…
Sve i ako niste ljubitelj etno sela i ovakvih mjesta ako se nađete u blizini Banjaluke ipak nemojte preskočiti da odete makar na 15ak minuta da bacite pogled jer zaista vrijedi.
Sam “muzej na otvorenom” nije zamišljen samo za gledanje već da zaista dočara kako je to bilo prije i da ljudi koji su tamo zaista rade to što rade na neki stari drugačiji način kao što je bilo prije 50, 60 i više godina.
Da se sad vratim na početak ovog teksta;
Gdje si bila, šta si radila pola svog života u Banjaluci?
E pa možda sam propustila dosta tog, ali sam se potrudila da nadoknadim što je više moguće.
Gdje sam sad i šta radim u Sarajevu?
Ne propuštam kao što sam propuštala u Banjaluci jer kad se sutra preselim u neki novi grad, državu da mi ne ostane kajanje što stvari nisam (u)radila na vrijeme.