Gdje si bila i šta si radila pola svog života u Banjaluci?
Proćerdala ga na gluposti, nisam obraćala pažnju na sve što ima tu oko mene i posjetila SAMO JEDNOM slapove, odnosno Krupu na Vrbasu, manastir, Čokorska polja…
Da, stid me. U stvari, malo više osjećam stid zbog (pre)malo provedenog vremena a sve bilo tu, pred nosom. Trebalo je da pokupim stvari, preselim u Sarajevo, (po)krenem #doziviBiH priču i shvatim šta sam i koliko propustila.
No dobro, bolje ikad nego nikad.
Banja Luka kao grad ima dosta da ponudi i garantujem vam da se nećete pokajati ako odvojite nekoliko dana za posjetu. Sve i ako se odlučite biti samo u gradu, biće vam dobro ali tek ako se odlučite za dodatno istraživanje i obilazak, oduševićete se.
Slapovi na Krupi
Krupski slapovi su od samog grada udaljeni tek 20ak kilometara, 15ak minuta vožnje a pravi su biser ovog kraja.
Slapovi na Krupi i nisu nepoznato mjesto, lokalci i ljudi iz obližnjih mjesta često dolaze, posebno vikendom i kad je lijepo vrijeme ALI ovo je nedovoljno iskorišten biser koji zaslužuje puno više pažnje nego što je trenutno dobija.
Pored prirodnih ljepota a koje su odmor za oči, tijelo, dušu ima tu još zanimljivih stvari za vidjeti;
“Djevojački most”
Ovaj “kameni most” je nastao djelovanjem prirode i njenih sila stoljećima unazad. Prava je atrakcija i prirodni fenomen koji privlači pažnju lokalog stanovništva, ljudi iz BiH ali i turista iz drugih zemalja.
Primamljiv je svojim izgledom za fotografisanje (za nas koji nismo toliko hrabri) ali i za penjanje, za one avanturističkog duha.
Kameni most je malo poznatiji kao “Djevojački most”; kažu da se nekad davno, baš na ovom području desila do tad neviđena tragedija zbog nesrećne i neuzvraćene ljubavi. Ludo zaljubljena i nespremna da provede ostatak života bez svog voljenog, djevojka je odlučila da stavi tačku skokom u ponor s vrha kamenog mosta.
Nevjerovatna tuga je zavladala krajem pa lokalno stanovništvo od tog nemilog događaja kameni most zove “djevojački”.
Etno selo – Ljubačevo
Etno selo Ljubačevo je zamišljeno kao muzej na otvorenom i prvobitna ideja je bila da prikaže i rekonstruiše kako se to prije živjelo, radilo i privređivalo.
Centralno mjesto etno sela ima krčmu, biblioteku, stolarske i kovačke radione, stara “domaćinstva”, školu, crkvu…
Sve i ako niste ljubitelj etno sela i ovakvih mjesta, ako se nađete u blizini Banjaluke ipak nemojte preskočiti da odete pa makar i na 15ak minuta da bacite pogled jer zaista vrijedi.
Sam “muzej na otvorenom” nije zamišljen samo za gledanje već da zaista dočara kako je to bilo prije i da ljudi koji su tamo zaista rade to što rade ali na neki stari, drugačiji način kao što je bilo prije 50,60 i više godina.
U krajnjem slučaju, jako je slikabilno za internete 🙂
Da se sad vratim na početak ovog teksta;
Gdje si bila, šta si radila pola svog života u Banjaluci?
E pa možda sam propustila dosta tog ali sam se potrudila da nadoknadim što je više moguće.
Gdje sam sad i šta radim u Sarajevu?
E pa ne propuštam kao što sam propuštala u Banjaluci jer kad se sutra preselim u neki novi grad, državu da mi ne ostane kajanje što neke stvari nisam (u)radila na vrijeme.
Discussion about this post