Voljela bih da sutra na mene padne neki Bingo od barem 2-3 miliona eura pa da narednih nekoliko ne izlazim iz auta i samo vozim, istražujem i upoznajem ovu zemlju. Da, ovu, Bosnu i Hercegovinu.
Čini mi se da ni dva života i brdo para ne bi bili dovoljni da se provede makar po dva dana u gradovima i gradićima i da se saslušaju sve zanimljive priče koje postoje.
Makar eto da se sasluša ako ne sve i obiđe.
Ovih dana aktivnije nego ikad njuškam i tražim zanimljva mjesta i slušam ljude dok govore. Što više tražim to je sve više i više informacija da ne mogu ni odlučiti šta sve treba opisati, napisati i objaviti jer, em ja ne mogu stići sve to em je možda malo i previše.
Bilo kako bilo, nakon XY saslušanih legendi jedna stvar se konstantno provlači zajednička; ŽENE su te koje su hrabrije i ŽENE su te koje su se nekako uvijek žrtvovale zbog radi nekog ili nečeg.
ŽENE su stradavale i krive i dužne i spašavale kad su svi mislili da spasa nema.
ŽENE su se dokazivale onda kad, gdje i na način na koji treba.
ŽENE.
Svi junaci nikom ponikoše
Neću vam u ovom tekstu pisati i pričati o svim kulturno-istorijskim i prirodnim ljepotama koje možete vidjeti i doživjeti u Fojnici, ostaviću to za neki naredni period jer ovo malo mjesto zaslužuje puno više od JEDNOG teksta.
Želim da vam prepričam nešto drugo o Fojnici. Želim da vam napišem nešto što malo ko doživljava kao pozitivan primjer i povod da se dođe baš eto u Fojnicu.
Put Banja Luka-Fojnica je jedan od onih za koji ne bi bilo loše da pripremite nešto za čalabrcnuti jer se ipak treba voziti cca 200km u jednom pravcu a to su pofina 3-4h vožnje. U zavisnosti od tog da li idete baš s namjerom na dan-dva ili više ili ste samo u prolazu, svakako ponesite nešto, zlu ne trebalo.
Prvo, put i nije neki europski pa da letite i sletite a drugo, nikad ne znate šta vas možete strefiti na putu pa nedajbožedragi ogladniti. Treće, ako se na bezglutenskom režimu kao ja onda sigurno pored puta nećete naći GLUTEN FREE ITALIJANSKI SPECIJALITETI restoran.
Ali jednom kad dođete, vjerujte mi, vidjećee i čuti toliko tog zanimljivog da se nećete apsolutno pokajati i da vrijedi svake potrošene marke i vremena.
Iako poznata i bogata po puno toga, Fojnica me “kupila” svojom gazi bosankom djevojkom;
Nadomak Fojnice postoji jedan mezar za koji se vezuje zanimljiva legenda; kažu, pričaju i prepričavaju da baš na tom mjestu leži nepoznata junakinja, pokopana još u vrijeme velikog sultan Fatiha osvajača a da se za njenu smrt veže još zanimljivija priča.
Ako je vjerovati narodu i prenošenbju priče s koljena na koljena, u to veliko osvajačko vrijeme, jedna hrabra djevojka nije mogla da podnese činjenicu da joj brata šalju u vojsku i da postoji šansa da se možda više nikad neće vratiti.
U svoj silni i ljubavi koju je osjećala ali i zbog straha da ga ne izgubi, onda odluči da pokuša da umjesto njega stupi u Fatihove redove. Iako zvuči nevjerovatno sad baš kao i za to vrijeme, uspjela je. Ne samo da je uspjela da skrije brata i spasi od potencijalne smrti već što se ona pokazala i dokazala kao jedan od velikih, ako ne i najvećih boraca.
Ne samo da je imala lavovsko srce i hrabrost već poslužila i drugima kao primjer borbenosti i inspiracija. Stajala je rame uz rame sa saborcima, bodrila kad je trebalo i preuzimala inicijativu kad to niko drugi nije ni smio ni htio. Ali u to vrijeme borbe i borbovanja i dok su na sve strane padala topovska đulad, nastradala je i ona. Prepričavalo se dalje kako je “ratnik” jurišao tako poljima noseći vlastitu glavu dok ne pade baš na tom mjestu gdje je današnji mezar.
Sve dok ovog dijela bezglave žene koja leti po polju i ima smisla ali ovo je sad već malo previše naučne fantastike. Ili je neko imao burnu maštu ili je rakija u nekom od prepričavanja bila pojaka.
Elem, baš na tom mjestu je nastao mezar ali niko nije ni naslućivao da je u pitanju žena a ne muškarac vojnik. Postavljeni nišan na to mjesto je “ženski” a ubrzo nakon tog razvile su se druge priče i vjerovanja o moći i posebnosti istog.
Kažu da ko dođe na mezar i pomoli se dobije lavlje srce, hrabrost i istrajnost nepoznate junakinje a ko malo zagrebe po nišanu na bijeli papir pa to ponese i unese u kuću, unosi sreću , zdravlje i blagostanje. Žene i to ne samo Fojničkog kraja već iz cijele Bosne su dolazile s nadom da će pronaći rješenje problema i spas za sebe upravo tako da je čak bilo upitno opstajanje nišana.
(d)(o)Živi(te)
Neke legende zvuče kao i da su mogle da se dese. Neke su zaista na granici zdravog razuma ali svako predanje o hrabrosti je lijepo i poučno. Svaka priča može da se iskoristi kao inspiracija pa tako i ova, ma koliko bila realna ili nerealna.
Vjerovanja i običaji su lijepi, prah sa nišana u bijelom papiriću treba da bude inspiracija da vjerujete u sebe. Ne, čisto sumnjam da možete da šetate poljima odrubljene glave koju nosite pod pazuhom ali da možete sve ostalo, DA!
Možete biti sestra, majka, tetka, domaćica, kuvarica. Stanite iza šanka i poslužite piće ili na šank ako vam se zabavlja. Odletite u svemir pa kad se vratite odite na manikir i masažu. Budite profesorica ili ratnica i sve što želite.
Vjerujte u sastrugani prah sa nišana neznane gazi junačke djevojke!
*Ova priča je dio #doziviBiH projekta a koji se realizuje uz podršku USAIDa u okviru IMEP programa koji podržava nezavisnost medija i slobodu izražavanja u BiH*
Discussion about this post