Voljela bih da sutra na mene padne neki Bingo od barem 2-3 miliona eura i da narednih nekoliko godina ne izlazim iz auta već samo vozim, istražujem, upoznajem, pišem…
Neću vam u ovom tekstu pisati i pričati o svim kulturno-istorijskim i prirodnim ljepotama koje možete vidjeti i doživjeti u Fojnici, ostaviću to za neki naredni period jer ovo malo mjesto zaslužuje puno više od JEDNOG teksta.
Želim da vam (pre)pričam nešto drugo o Fojnici. Želim da vam (na)pišem nešto što malo ko doživljava kao pozitivan primjer i povod za posjetu ovom mjestu…
Put Banja Luka-Fojnica je jedan od onih za koji ne bi bilo loše da pripremite nešto za čalabrcnuti jer se ipak treba voziti cca 200 km u jednom pravcu, a to su pofina 3-4h vožnje. U zavisnosti od tog da li idete baš s namjerom na dan-dva ili više ili ste samo u prolazu, svakako ponesite nešto, zlu ne trebalo.
Prvo, put i nije neki europski pa da letite i sletitea, a drugo je nikad ne znate šta vas možete strefiti na putu pa nedajbožedragi ogladniti. Treće, ako se na bezglutenskom režimu kao ja onda sigurno pored puta nećete naći GLUTEN FREE ITALIJANSKI SPECIJALITETI restoran.
Od svih priča i pričica koje sam čula od lokalacam jedna me posebno oduševila i kupila; fojnička “bosanska djevojka”.
U okolini Fojnice postoji jedan mezar za koji se vezuje zanimljiva legenda; kažu da na tom mjestu leži nepoznata junakinja koja je pokopana u vrijeme velikog sultan Fatiha osvajača, a da se za njenu smrt veže još zanimljivija priča.
Tu leži jedna hrabra djevojka koja nije mogla da podnese da joj brata pošalju u vojsku i da postoji šansa da se možda više nikad ne vrati. Zbog straha da ga ne izgubi, ona odluči da pokuša u njegovo ime pristupiti u vojne redove. Iako zvuči nevjerovatno sad baš kao i u to vrijeme, pričaju da je ipak uspjela i bila jedan od najboljih “vojnika”.
Imala je lavovsko srce i služila kao primjer borbenosti. Stajala je rame uz rame sa saborcima, bodrila kad je trebalo i preuzimala inicijativu kad to niko drugi nije ni smio ni htio. Priča dalje kaže da je nakon smrti i dalje postojao “ratnik” i jurišao poljima noseći vlastitu glavu dok nije “pao” baš na to mjesto gdje se danas nalazi mezar.
Sve do ovog dijela bezglave žene koja leti po polju i ima smisla, ali onda ipak postaje malo previše naučna fantastika.
Elem, baš na tom mjestu je nastao mezar, ali niko nije ni naslućivao da je u pitanju žena već pali borac vojnik.
Kažu da ko dođe na mezar i pomoli se dobije lavlje srce, hrabrost i istrajnost nepoznate junakinje, a ko malo zagrebe po nišanu na bijeli papir pa to ponese i unese u kuću, unosi sreću , zdravlje i blagostanje. Žene i to ne samo Fojničkog kraja već iz cijele Bosne su dolazile s nadom da će pronaći rješenje problema i spas za sebe upravo tako da je čak bilo upitno opstajanje nišana.
Neke legende zvuče kao i da su mogle da se dese.
Neke su zaista na granici zdravog razuma, ali svako predanje o hrabrosti je lijepo.
Svaka priča može biti inspiracija pa tako i ova, ma koliko bila realno ili nerealno zvučalo.
Vjerovanja i običaji su lijepi pa vjerujte, a sljedeći put kad ne budete znali gdje, neka vam padne na pamet Fojnica da i vi uzmete svog sretnog praha sa nišana neznane junakinje.