Mal(k)o me plaši da vam kažem koliko dugo poznajem Bobanu jer ako to uradim onda shvatim koliko imam godina, a godine mi proteklih dana baš nešto “teško padaju na želudac”.
Bobana i ja smo se upoznale poprilično davno još za vrijeme studentskih dana i to sasvim slučajno, u jednoj od onih stresnih situacija u hodniku dok čekate svoj red za vješanje.
Tad u to vrijeme nijedna od nas nije ni slutila u kom će nas pravcu odvesti život(i) jer su otišli baš suprotno od svega o čemu smo nekad razmišljale da bi moglo da bude.
Nju u porodični život i “svoj posao” a mene na sve strane.
Ja sam živjela malo tamo malo ovamo, više tamo nego ovamo i skoro pa da je nemoguće dokučiti na kojoj sam adresi i u kojem gradu, ALI nakon što sam konačno banjalučku adresu definisala kao svoju, Bobana se vraća na scenu.
Javila mi se, otišle smo na ručak i tad sam saznala šta se sve dešavalo u tom nekom periodu dok me nije bilo. Ispričala mi je svoja stanja i zdravstvene probleme, borbu, kroz šta je sve prolazila i još uvijek prolazi i spomenula mi je Mašnu.
Svoju Raskošnu Mašnu.
S jedne strane me toliko zaboljelo sve što joj se desilo, a s druge sam bila isto toliko ponosna što je poznajem; Bobana svoju bolest i stanje nije vidjela kao poraz već inpiraciju i svjetlo na kraju tunela. Vidjela je izlaz u kreiranju i stvaranju i odlučila da pored zdravstvenih problema s kojima se susreće mora voditi računa i o psihičkom i emotivnom kao jednako bitnom.
Mašnovanje se nametnulo kao odgovor i način na koji se iz dana u dan bori sa svim.
Sve je počelo stidljivo i skromno, izradom sitnih detalja, asesoara i modnih dodataka za poznanice. Jedna po jedna pa druga, treća i peta… Raskošna Mašna je rasla iz dana u dana, postajala sve bolja i bolja i nekoliko godina poslije još uvijek je tu, a sigurna sam da ste već negdje u bespućima Instagrama vidjeli baš Bobanine mašne.
Osim što joj je sam proces šivenja i stvaranja bilo nešto što olakšava borbu na ringišpilu svakodevnih emocija zbog bolesti, to se pokazalo i kao dobar način da zaradi. Bobana je hobi polako počela da pretvara u posao; malo po malo, od “sa strane” koje uvijek dobro dođe da se popravi kućni budžet pa do ozbiljnog i svakodnevnog posla koji je sebi stvorila.
Kaže da je u Raskošnoj Mašni napokon pronašla sebe; unutarnji mir jer radi nešto što stvarno voli i što je svakodnevno ispunjava. Žena, ćerka, sestra, supruga i majka, sve to i svaki dan.
Raskošna Mašna je Bobana i Bobana je Raskošna Mašna; jedna drugoj u potpunosti odgovaraju i ne bih mogla da zamislim da se zove nekako drugačije. Topla, mila, vedra, nasmijana i uvijek elegantna, a nikad ne biste ni pomislili koliko tešku životnu priču ima. Ne biste jer Bobana ne dopušta da bolest bude ta koja definiše i određuje njen život već drži stvari u svojim rukama.
Nemojte dopustiti ni velikim ni malim problemima da vas poraze i bace na koljena.
Nemojte odustajati pred preprekama čak i kad je stvarno teško. Pokušajte ih zaobići, preskočiti, srušiti.
Nemojte dopustiti da vas problemi definišu već u njima potražite odgovor i inspiraciju za nastavak dalje.
Ako nešto želite onda barem pokušajte to i ostvariti da se sutra ne biste kajali što ste mogli a niste.
#moguhocumoram