Iako sam imala plan za pisanje skroz druge priče ova se jednostavno pojavila, nametnula i progurala da se napiše prije svih ostalih davno pripremljenih.
Nisam znala ko je Petar, šta radi ni čim se bavi. Na društvenim mrežama je skoro pa nevidljiv, a njegova mala umjetnička djela jednostavno nisam viđala.
Ili nisam dovoljno (za)gledala da primjetim.
Da li uopšte možete pretpostaviti šta je ovo?
Da, izgleda kao gramafonska ploča jer i jeste gramafonska ploča; torba napravljena od gramafonskih ploča.
Ne želim biti samo doktor
Petar je student Medicinskog fakulteta; inače iz Doboja sa trenutnom adresom u Banjaluci. Kaže da je Medicina nakon srednje škole bila logičan slijed, ali da njegov život nije i ne želi da bude samo to.
Petar za sebe kaže da ne voli rutinu i dane bez maštanja. Ne osjeća se ispunjeno ako nešto ne stvara, a muzika je jedan od pokretača i okidača za sve lijepo pa su i torbe koje izrađuje upravo kombinacija svega navedenog.
(na)Praviću ti ja
Priznaje da ideju o torbama od ploča nije sam izmislio pa smo se složili i da je jako teško biti potpuno inovativan u današnje vrijeme kad se čini da postoji skoro sve. Skoro pa nemoguće je izmisliti nešto da negdje već ne postoji, ali je bitno “to nešto” prilagoditi sebi, stvoriti još posebnije od već nečeg posebnog.
Sa torbama je počeo sasvim slučajno i to nakon komentara “ma mogu i ja to da uradim”. Nakon te izjave nije bilo povratka, morao je da dokaže da može to što je rekao.
Prvih nekoliko su bile pravi izazov ali su mu upravo te i najdraže. Nakon prve je došla druga, treća, peta i sa svakom novom napreduje i usavršava se. Svaka nova je sve bolja i bolja pa čak i praktičnija od prethodnih.
Uživa radeći torbe “po svom guštu” i za svoju dušu, tražeći kožu i materijale koje uklapa i stvara prava mala umjetnička djela koja su više komad u koji želite da gledate nego da nosite.
Fotografija, ilustracija, tekst ili nešto četvrto – sve je moguće, ali one koje uradi u trenutku inspiracije, kombinacija marama koje pronalazi i kože koju postavlja su TE koje ga najviše čine srećnim.
Petar je doktor, ali ne želi da bude samo to i ne želi ići linijom manjeg otpora u vrijeme kad je svi biraju. Izabrao je da bude tu, radi i stvara različlite stvari na različite načine. Izabrao je da vidi i djeluje kao lijepo.
Možda ovo i nije nešto što vidite prvi put i možda torbe od vinil ploča zaisyta nisu izmišljena topla voda, ali to na kraju dana i nije poenta.
Ne želim da pričam o toploj vodi već o toplim ljudima kojih ima i koji nas okružuju ali nikako da dobiju svojih 5 minuta slave.
Nikako, a trebalo bi. Društvo što prije mora da shvati važnost kreativaca i poduzetnih ljudi jer su oni pokretači napretka. Društvo mora da otvori oči i progleda u ovo suludo vrijeme poremećnih vrijednosti. Društvo mora da se detoksikuje od loših misli kako će sve propasti. Neće.
Ne može, ne smije i neće.
Discussion about this post