Da li vjerujete u sudbinu?
Poruke univerzuma?
Znakove pored puta?
Išta?
Ja da. Vjerujem da nam je negdje nešto zapisano i da se mora ostvariti, prije ili kasnije.
Ne vjerujem da sudbinu možemo mijenjati, ALI vjerujem da možemo birati put.
Prije nekoliko mjeseci mi se aktivirala ideja u glavi o tom kako bih voljela da uradim nešto veće i ozbiljnije a po pitanju #doziviBiH
Imala sam dobru volju, veliku želju i iskrenu namjeru da iskoristim taj neki influens koji imam i makar malo dam priliku za promociju ljudima koji to zaista zaslužuju.
Način na koji upoznajem ljude o kojima pišem je zaista zanimljiv i jednostavo nemam neki poseban recept da vam kažem “EH TO JE TO, TAKO SE RADI”
Nemam formulu po kom mogu da odredim da je nešto posebnije u odnosu na drugu posebnost. Imam ideju, ali jasno definisane smjernice na osnovu kojih određujem ko će biti dio priče i ne baš.
I do Aldine sam došla “slučajno” iako sam već rekla da u slučajnosti ne vjerujem, ali tako izgleda, barem kad su instagrami u pitanju.
Prije nekoliko mjeseci pred rođendan u junu ja sam imala u glavi plan; izgledaću tako i tako, nositi to i to, blog će biti takav i takav, odradiće se tako. Sve je bilo u glavi, nešto na papiru, a ljudi s kojima sam planirala da sarađujem i više nego zainteresovani.
I onda, jednu veče, u koznakom po redu pretresanja Instagrama u potrazi za nekim ko bi mogao da podrži to nešto što sam zamislila se pojavi profil Kreacija “Hava” koji mi izbaci najljepši CRNI kombinezon na svijetu. Jedan od onih o kojima sam proteklih godina stalno govorila da mi treba, ali ga nisam pronalazila.
Moj prvi komentar je bio da je toliko divan da i ako ne budem imala priliku da ga nosim za rođendan kao što bih voljela, nosiću po kući i diviti se. Stigao je vrlo ljubazan odgovor, jedan po jedan po jedan da bismo ustanovili da su Aldina i “Hava” iz Sanskog Mosta, a da sam ja prisiljena Koronom tih par mjeseci bila u Sanskom Mostu.
Dogovorile smo se da nema smisla komunicirati silnim Instagramima kad smo već tu i tako jedna, po jedna po druga i peta, upoznale smo se, popile kafu i krenule u pravcu dogovora za sve i svašta.
Između ostalog i tog čuvenog kombinezona koji JOŠ UVIJEK nije doživio svoje predstavljanje na internetima onako kako to zaista zaslužuje, a ako se vratite na početak teksta shvatićete zašto- vjerujem da se sve dešava sa nekim razlogom.
Nakon što sam upoznala Aldinu i vidjela šta radi, znala sam da će ona kad-tad biti dio moje #doziviBiH priče koja se tad već uveliko (za)kuhala u glavi…
Kreacija “Hava” nije Hava već Aldina Hotić, banjalučanka sa adresom u Sanskom Mostu. Supruga, majka a i uspješna preduzetnica.
Naravno da sam i Aldini postavila isto pitanje kao svima “kako je počelo” iako sam znala kakav ću odgovor dobiti.
SLUČAJNO, naravno. Svi mi odgovore da je nešto slučajno, a onda kad se raspričamo dođemo i do tog da slučajnosti ne postoje. Aldina mi je pričala o svojim počecima te da u stvari nije znala ni iglu u ruke da uzme a sad radi to što radi.
Kaže da je “slučajno” odlučila da krene učiti kako se to hekla i plete a došla do kreiranja, krojenja, šivenja, proizvodnje i prodaje i u cijelom tom procesu izgradila sebe kao brend kroz jedan poseban komad odjeće čijom se izradom bavi i koji je postao njen zaštitni znak.
Kroz druženja je učila kako se hekla i plete jer je htjela da pored svakodnevnog života i obaveza ima svoj hobi i nikad nije planirala da to postane bilo šta više. Još uvijek ima i čuva svoj prvi rad sa prvog kursa i ponosno ga pokazuje jer je upravo taj rad i ta ispletena kapa početak njenog puta.
Nakon ispletene kape u njen život je zalutala jedna gospođa, jedan teksas ceker i prijedlog da se mane hekle i baci na cekere. Tako je i bilo; nakon što je pogledala ceker s oduševljenjem je poželjela da isti takav ona stvori.
Od njenog hobija heklanja i pletenja došla je do cekera i izrade unikatnih torbi koje su počele da se prodaju “od usta do usta” i nije mogla da ih napravi dovoljno brzo koliko su bile tražene.
Prve tri su “učenički” radovi, nešto što je Aldina radila na samom početku, baš kad su takvi cekeri bili popularni. Ona je šila i prodavala, a isporučni proizvod i kvalitet su dalje radili za sebe. Kaže da u kreiranju i izradi torbi najviše uživa i da su upravo torbe njena prva i najveća ljubav. Nekad, na samim počecima je izrađivala potpuno unikatne modele koje nije ponavljala. Aldina kaže da nema “gotove skice” ali ako i kad se nekom nešto novo dopadne onda to radi i u maloj većoj količini. Možda su na prvi pogled iste, ipak nisu i svaka torba ima “ono nešto” što je čini posebnom.
Izrada torbi je nešto što Aldina voli i u čemu uživa, ali šta je to po čemu se dodatno izdvaja u moru onih koji šiju?
SUKNJA HLAČE!
Proizvod// komad odjeće koji je godinama pažljivo razvijala, izradu dovela do savršenstva i zbog kog je postala prepoznatljiva. Komad koji nije nastao slučajno već iz potrebe, prvenstveno vlastite.
Prvo je mislila da je ona ta koja je komplikovana pa teško pronalazi odjeću, a onda se ispostavilo da ima XY žena koje se svojim stilom i načinom oblačenja jednostavo ne pronalaze u streetstyle dostupnim brendovima.
Kad je već naučila kako se šije, zašto ne bi napravila sebi nešto što joj u potpunosti odgovara?
Rečeno – učinjeno. Počelo je od suknje za vlastite potrebe, a poslije nekoliko “gdje si kupila” (pre)raslo dalje. Suknja pa hlače i shvatila je da postoji mnogo žena koje imaju specifičan ukus kad je u pitanju oblačenje a u isto vrijeme ne vole svi suknje. A ni hlače.
A kombinacija?
Ovaj model je nastao za i zbog žena i njihovom potrebom da u garderoberu imaju multifunkcionalni komad koji je nosiv od jutra do mraka i u različitim prilikama na različite načine. Nešto što može da se nosi sa 18, 28 i 40 godina. Mogu da ga nose žene sa hidžabom i one bez, ljeti ili zimi, na štikle ili patike.
Aldina je kreirala i stvorila novu “malu crnu haljinu” koja nije haljina i nešto zbog čega ćete se isticati bilo kad i bilo gdje.
E TO je odgovor na pitanje iz naslova; po ČEMU se razlikuje i ŠTA je to posebno. Posebno je stvoritii tako nešto, proizvod zbog kog postaneš prepoznatljiv i koji ti odredi pravac kretanja.
Kreacija “Hava” ima to nešto po čemu se ističe. Iako je prepoznatljiva po tom što radi, kvalitet njenih proizvoda je neupitan i “od usta do usta” preporuka radi najbolje ipak smatram da za Aldinu treba još više da se (pro)čuje!
Imati ideju i ne plašiti se istu makar pokušati ostvariti je ono zbog čega sam željela da vam predstavim Aldinu. Imati porodicu i porodične obaveze, a ipak ne odustati od svojih hobija i želja je ono što želim svakoj od nas.
Odustajanje je opcija samo kad i ako se uvjerite da ste probali baš baš sve, pokucali na baš baš svaka vrata i naišli na nerazumijEvanje i odbijanje. Ne kažem da je nemoguće i da se ne dešava, ali svakom snu treba dati prilliku da se ostvari.
Ako ne vjerujete, pokolebaće vas prvi negativan komentar.
Ako vas nerazumijevanje okoline inspiriše da se dokažete i budete bolji, onda je to TO.
Ako se negdje na pola puta uplašite uspjeha onda je to zaista TO!