Šta vas je privuklo da kliknete i dođete pročitati tekst? Naslov ili fotografija?
Mogla bih ruku u vatru da stavim da je fotografija (od)igrala veliku ulogu jer KAKVE VEZE STONEHANGE ima sa Travnikom? (za)Vara li na prvi pogled?
Ne, ovo nije Engleska i nije Stonehange, ovo su Kameni zmajevi, ovo je Travnik i ovo je #doziviBiH
Kad sam odlučila da krenem u avanturu zvanu #doziviBiH znala sam da ću upoznati kreativne, vrijedne i proaktivne ljude koji se bave zanimljivim stvarima, ALI nisam ni slutila koliko će tog da bude.
Kad sam u #doziviBiH uvrstila i “pričanje priča” u vidu legendi opet sam znala da tu ima svašta, ali svaka nova koju čujem, otkrijem i pročitam me iznova oduševi.
Kad sam se kroz #doziviBiH upustila u silna istraživanja i putešestvije pretpostavljala sam da ću (pro)naći zanimljive lokacije.
Ali da sam mogla i da zamislim koliko svega navedenog ima to ni u najluđim predviđanjima. Koliko god mi ovaj sistem u kom živim(o) pio krv i inspirisao da pokupim stvari, odem na Zelenortska ostrva i poderem pasoš toliko me lokacije poput ove stave na pauzu.
Sva moja “istraživanja” su u stvari na internetima; sve lokacije i mjesta koja sam identifikovala sam pronašla u Instagramskim bespućima i onda na osnovu tog se vozikala, upoznala i pisala. Tako je i ovaj put.
Ne znam kad, kako i kod koga sam vidjela fotografiju Kamenih zmajeva, ali da sam pomislila na Stonehange, JESAM. Foto na Instagramu u vrijeme pandemije, mjera i zabrana kad ni do Srbije nismo mogli da dobacimo ja vidim ovo i momentalno reagujem sa MA OTKUD TI TAMO?!
Nije daleko, nije “tamo negdje” već tu pred nosom u Travniku.
Da preciziram, Novom Travniku.
Hoće li Maja da sjedne u auto, ode i uvjeri se vlastitim očima da postoji? Naravno.
Kameni divovi i spavači više nego zmajevi.
Kad sam vidjela fotografije moja prva pomisao je bila da se ovi kameni divovi vežu za neko davno prošlo stoljeće međutim priča o njima ne ide tako daleko već do 1975 godine kad su napravljeni na ideju Bogdana Bogdanovića, poznatog arhitekte iz Beograda.
Robusni, prkosni, ponosni i pomalo grotesknog izgleda se čine kao isklesani u nekom drugom univerzumu prije ovog svijeta i vijeka, a u stvari ovi “spomenici” su stvoreni i podignuti prije četrdesetak godina u čast 700 stradalih žrtava iz perioda Drugog svjetskog rata koji su mučki ubijeni od strane fašista. Za njih 700 sa ovog područja, ali i sve ostale stradale nikli su Kameni zmajevi; heroji i vječni čuvari, zaštitnici Travnika i okoline, ali čuvari ostalih nedužnih koji ničim nisu zaslužili da ih se (iz)briše s lica zemlje.
Neću da razmišljam, pričam ni da pišem na temu stradanja u bilo kom ratu već ću da se bavim neobičnim na što ljepši način pa tako i ovaj put. Iako su spomenici sami po sebi simbol tuge, treba da (p)ostanu simbol prkosa, inata, hrabrosti. Treba da predstavljaju snagu jer baš tako i izgledaju; SNAŽNO i (od)važno.
Ovi divovi su uvršteni i na listu zaštićenih nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.
Dok ne saznate kako i zašto su nastali kameni divovi izgledaju kao nešto čega se treba plašiti. Kad saznate, shvatite da su podsjetnici na tugu, ali u isto vrijeme čuvari od zaborava za sve stradale.
Podsjećaju, prkose i čuvaju ne samo Lašvansku dolinu već cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Spomenik se nalazi na području Novog Travnika i bilo da dolazite iz pravca Sarajeva, moje ljute Krajine ili neke treće strane jednostavno je.
Kad dođete u Novi Travnik jednostavno pitajte nekog gdje su Kameni zmajevi jer će vam to biti lakše nego da opisujem i objašnjavam; uz moja objašnjenja iz Bosne lako prebacite do Kine.
Imamo svašta, imamo puno, a cijenimo malo ili nikako.
Imamo prirodu i destinacije na kojima cijeli svijet može i treba da nam zavidi. Imamo šaroliku historiju gdje smo uvijek bili “to” područje koje neko želi da pokori i obuzda, a ne polazi za rukom.
Imamo dobre i vrijedne ljude koji ne mogu doći do izražaja jer se glupi i lijeni bolje (pre)prodaju.
Nemojte dozvoliti da “kad me put nanese” bude odrednica svakog pomjeranja u životu. Nemojte dozvoliti sebi da stalno pronalazite izgovor(e) za ovo ili ono već lijepo u auto pa put Travnika da vidite i (d)(o)živite BiH jer samo tako može.