Šta vas je privuklo da kliknete i dođete pročitati tekst? Naslov ili fotografija?
Mogla bih ruku u vatru da stavim da je fotografija (od)igrala veliku ulogu jer KAKVE VEZE STONEHANGE ima sa Travnikom? (za)Vara li na prvi pogled?
Ne, ovo nije Engleska i nije Stonehange, ovo su Kameni zmajevi, ovo je Travnik i ovo je #doziviBiH
Kad sam odlučila da krenem u avanturu zvanu #doziviBiH znala sam da ću upoznati kreativne, vrijedne i proaktivne ljude koji se bave zanimljivim stvarima ALI nisam ni slutila koliko će tog da bude.
Kad sam u #doziviBiH uvrstila i “pričanje priča” u vidu legendi opet sam znala da tu ima svašta ali svaka nova koju čujem, otkrijem i pročitam me iznova oduševi.
Kad sam se kroz #doziviBiH upustila u silna istraživanja i putešestvije pretpostavljala sam da ću (pro)naći zanimljive lokacije.
Ali da sam mogla i da zamislim koliko svega navedenog ima; ni u najluđim predviđanjima. Koliko god mi ovaj sistem u kom živim(o) pio krv i inspirisao da pokupim stvari, odem na Zelenortstva ostrva i poderem pasoš toliko me lokacije poput ove stave na pauzu.
Naš Stonehange
Sva moja “istraživanja” su u stvari na internetima; sve lokacije i mjesta koja sam identifikovala sam pronašla u Instagramskim bespućima i onda na osnovu tog se vozikala, upoznala i pisala. Tako je i ovaj put.
Ne znam kad, kako i kod koga sam vidjela fotografiju Kamenih zmajeva ali da sam pomislila na Stonehange, JESAM. Foto na Instagramu u vrijeme pandemije, mjera i zabrana kad ni do Srbije nismo mogli da dobacimo ja vidim ovo i momentalno reagujem sa MA OTKUD TI U ENGLESKOJ.
A nije.
Nije Engleska i nije “tamo negdje” već tu, pred nosom, u Travniku.
Da preciziram, u Novom Travniku.
Hoće li Maja da sjedne u auto, ode i uvjeri se vlastitim očima da postoji? Naravno.
Kameni zmajevi
Kameni divovi i spavači više nego zmajevi.
Kad sam vidjela fotografije moja prva pomisao je bila da se ovi kameni divovi vežu za neko davno prošlo stoljeće međutim priča o njima ne ide tako daleko već do 1975 godine kad su i napravljeni na ideju Bogdana Bogdanovića, poznatog arhitekte iz Beograda.
Robusni, prkosni, ponosni ali pomalo i grotesknog izgleda se čine kao isklesani u nekom drugom univerzumu prije ovog svijeta i vijeka a u stvari ovi “spomenici” su stvoreni i podignuti prije četrdesetak godina u čast 700 stradalih žrtava iz perioda Drugog svjetskog rata koji su mučki ubijeni od strane fašista. Za njih 700 sa ovog područja ali i sve ostale stradale, nikli su Kameni zmajevi; heroji i vječni čuvari, zaštitnici Travnika, okoline ali čuvari i ostalih, nedužnih, onih koji ničim nisu zaslužili da ih se izbriše s lica zemlje.
Ja neću da razmišljam, pričam a ni da pišem na temu stradanja u bilo kom ratu već ću da se bavim neobičnim na što ljepši način pa tako i ovaj put. Iako su spomenici sami po sebi simbol tuge, treba da (p)ostanu simbol prkosa, inata, hrabrosti. Treba da predstavljaju snagu jer baš tako i izgledaju; SNAŽNO i (od)važno.
Ovi divovi su uvršteni i na listu zaštićenih nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.
Čuvari zaborava, podsjetnici tuge i simboli snage
Dok ne saznate kako i zašto su nastali, kameni divovi izgledaju kao nešto čega se treba plašiti. Kad saznate, shvatite da su podsjetnici na tugu ali u isto vrijeme čuvari od zaborava za sve stradale. Sve su.
Podsjećaju, prkose i čuvaju ne samo Lašvansku dolinu već cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Kako do?
Spomenik se nalazi na području Novog Travnika i bilo da dolazite iz pravca Sarajeva, moje ljute Krajine ili neke treće strane, jednostavno je. Kamene divove trenutno malo skrivaju polja kukuruza sa obe strane ali je sam put do istih potpuno prohodan i nimalo zamarajući.
Kad dođete u Novi Travnik, jednostavno pitajte nekog usputno gdje su Kameni zmajevi jer će vam to viti lakše nego da vam opisujem i objašnjavam jer tako možete završiti i u Kini.
Imamo svašta, imamo puno a cijenimo malo ili nikako.
Imamo prirodu i destinacije na kakvima cijeli svijet može i treba da nam zavidi. Imamo šaroliku istoriju gdje smo uvijek bili “to” područje koje neko želi da pokori i obuzda a ne polazi za rukom.
Imamo dobre i vrijedne ljude koji ne mogu doći do izražaja jer se glupi i lijeni bolje (pre)prodaju.
Imamo svašta, imamo puno a cijenimo malo ili nikako.
Nemojte dozvoliti da “kad me put nanese” bude odrednica svakog pomjeranja u životu. Nemojte dozvoliti sebi da stalno pronalazite izgovor(e) za ovo ili ono već lijepo u auto pa put Travnika, da vidite i (d)(o)živite BiH jer samo tako može. Treba. MORA!
Discussion about this post