U ovom tekstu sam pokušala da napravim uvod i da vas, kroz neke stare, davno objavljene i odrađene priče malo bolje uputim…
Sav sadržaj sa starog bloga je prenesen na novi, fotografije i priče su nastale 2016.
Prošlo je tako malo a tako puno.
Čitam nešto što sam napisala tad, te 2016 godine i ne bih izmjenila ama baš niti jednu jedinu riječ. Ne bih uradila bilo šta drugačije, čak i iz ove perspektive sa puno više iskustva i odgovornosti.
Jedino za čim žalim su godine koja sam tad imala a ne bih se žalila ni da vratim tu kilažu.
Neko, nekako i nešto
Da me sad pitate kako i otkud ta ideja, kako sam pronašla sve te ljude, gdje ih inače nalazim rekla bih da ne znam. I zaista, ne znam.
Prije 4 godine je svega bilo manje nego danas ali je ipak bilo ali ja sam tražila “ono nešto” posebno. Dolazila sam do ljudi i njihovih proizvoda koji se “negdje i nekako po nečemu” ističu. Ljude koji i u moru svega imaju nešto posebno; životnu priču, put, proizvod….
Možete mi vjerovati ili ne ali ja sam zaista svaku poruku slala sa strepnjom kakav ću odgovor dobiti; da, najgore što je moglo da se desi je da neko kaže da nije zainteresovan i to je to, niko tu nikog neće da bije, može samo da smije.
Nisam dobila negativnu reakciju, niko se nije smijao i svi su prihvatili bez mnogo razmišljanja.
Da, možda ćete sad pomisliti kako dramatizujem ali tad, u tom trenutku odgovori da je ideja kul i da će podržati na bilo koji način i kako god sam to zamislila su meni bili cijeli svemir.
Bilo im je kul.
To je kao kad smo kao mali voljeli Britney Spears i slične njoj; meni su tad svi oni bili Britney Spears jer sam smatrala da su već tad u tom trenutku preduzetnici i brendovi i ma koliko vjerovala u svoju ideju, bila mi je i čast što i svi oni vjeruju u to.
Još uvijek smo tu
Tri dana sjajnog druženja sa ljudima je ostalo jer smo i danas, nakon 4 godine tu. Većina je nastavila da radi to što radi a cijela priča #madeinbih je na neki način postala veliki dio MaajaM. Nisam odustala od ideje da kreativni, pozitivni i vrijedni ljudi zaslužuju pažnju na internetima.
Nisam odustala od ideje da svoj mali internetski ćošak u svemiru iskoristim za predstavljanje lijepog. Nisam odustala već samo malo usporila. Morala sam da radim i zaradim da bih mogla da “finansiram” blog i hobi.
Blog je oduvijek bio hobi i ljubav, nisam ni slutila da će ikad postati “karijera”. Skrivećki sam nekako spominjala da to radim ali je uvijek bio hobi, nikad posao. Da mi neko rekao da će sve moje želje iz tog perioda da se ostvare danas, pomislila bih da ste ludi.
Ne znam da li je to ostvarenje želje ili rezultat rada, zavisi od ugla iz kog posmatrate.
#madeinBiH iz poneke pričice i predstavljanja proizvoda je sad #doziviBiH i moja priča. Nisam prestala ni odustala samo sam čekala i radila, širila i razvijala.
MOŽEŠ AKO HOĆEŠ je sad #doziviBiH i trajaće. Raste i rašće.
Ja sad putujem po cijeloj Bosni i Hercegovini, svakodnevno tražim neke nove i zanimljive ljude, njihove priče i želim da ih (po)dijelim dalje sa vama.
Ako su na samom početku da im budem vjetar u leđa i pružim prostor da se za njih (pro)čuje.
Ako postoje već dugo želim dodatno da ih predstavim vama koji me pratite i čitate jer se možda i tu krije neki skriveni talenat, ideja za biznis i “sam svoj gazda” ali vam treba nešto da vas ohrabri.
Čitam, istražujem, kontaktiram, predlažem, povezujem.
Možda ste na početku, možda se za vas ne zna dovoljno, možda jednostavno postoje ljudi sa sjajnom pričom ali baš nikako da se desi to nešto i nemaju priliku da pokažu šta znaju, koliko mogu i kako rade jer je internet velika bara sa mnogo krokodila.
Želim da vam pokažem i dokažem da se može pa čak i kad je najteže. Živim(o) u najružnijoj državi ali lijepoj zemlji.
#dozivibih
Imamo sjajne ljude koji zaslužuju svoje mjesto pod ovim nebom.
Imamo sjajne ljude koji nisu otišli u dalje i u bolje iako su mogli. Ljude koiji se bore da naprave bolje sebi i svojim porodicama.
Imamo i sjajnu zemlju koju ne obilazimo dovoljno. Mjesta koja su nam tu pred nosom a da nikad nismo zavirili. Imamo prirodne ljepote, kulturu i istoriju a tako malo znam(o).
Ja želim dati prostor i dodatnu priliku takvim ljudima, pričama i mjestima.
Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Zenica, Doboj, Derventa, Prnjavor, Trebinje ili Han Kola; nije važno. Važna je vaša priča i ono što radite, kako se borite, kako opstajete.
Korona nas je naučila i uči svakodnevno da nas život u svakom trenutku može iznenaditi ali isto tako nas je naučila čarima povezanosti, snalažljivosti i kako da na najbolji način izvučemo nešto lijepo iz nečeg ružnog.
Život nam nije stao i ne smije da stane. Možda ne putujemo i kupujemo kao što smo prije ali smo se prilagodili situaciji i nastavljamo. I ja bih da vidim New York, Dublin i Singapur ali bih da vidim i stećak udaljen 100 kilometara od moje kuće koji priča priču. Rado bih na zimovanje na Alpe ali kažu da je i na Vlašiću lijepo.
Svašta bismo i hoćemo ali ajde ako već možemo da prvo upoznamo i zavolimo ono što nam je tu, što je naše.
Ajde da upoznamo BiH i da je zajedno doživimo na jedan potpuno drugačiji način.
#dozivibih
Ako se bavite izradom nečeg posebnog i želite priliku da to predstavite ljudima, pišite mi.
Ako ste u procesu pokretanja vlastitog biznisa i imate nešto drugačije i želite da se za vas čuje, pišite mi.
Ako želite da nešto pokrenete a niste sigurni ni šta ni kako, opet mi pišite.
Pišite mi o poslu kojim se bavite, mjestu iz kog dolazite, ljudima koje poznajete.
Ja svakodnevno radim na tom da otkrijem što više takvih ljudi i pružim prostor za promociju, uvezivanje, rast, razvoj. Zajedno UVIJEK možemo napraviti više.
Discussion about this post