Sve je počelo sa OVIM tekstom o banjalučkoj legendi, zabranjenoj i tragičnoj ljubavi i mjestu koje biste trebali posjetiti kad dođete u Banjaluku. Nastavilo se dalje pričom o tom kako je nastao vodopad Blihe u Sanskom Mostu, šta je, gdje se nalazi i šta predstavlja Mehmedova crkva a onda sam se sjetila i svih ostalih legendi koje sam čula u posljednje vrijeme.
#doživiBiH nije samo biznis priča i predstavljanje kreativaca.
#doživiBiH je i način da svi saznamo malo više o zemlji u kojoj živimo kroz lokalne priče koje su često puno zanimljivijie od onih koje možete pronaći na silnim internetima.
Jedna takva krije se i u Tešnju. Odnosno, postoji nekoliko potpuno različitih priča o tom kako je ovaj gradić nastao; neke su stvarno čiste činjenice, ali meni te nisu bile privlačne. Neke legende su zanimljive za čuti, ali ništa što bih (pre)pričala dalje, ali jedna mi je bila posebno interesantna…
Od hamama do Kantina gaja, I od gaja do Bukvića hana, Lijepe dvore Bukvić Hasan-age, I u njima lijepu djevojku. Govorila lijepa djevojka, Govorila svojoj staroj majci: “Uči, majko, dole od jazije, I ti bacaj bakreno posuđe, Baci, majko, vezene peškire, Nek’ se Kudret-voda zaustavi, Nek’ moj Mujo meni mladoj dođe, Nek’ dođe i nek’ sretno prođe!
Od hamama do Kantina gaja,
I od gaja do Bukvića hana,
Lijepe dvore Bukvić Hasan-age,
I u njima lijepu djevojku.
Govorila lijepa djevojka,
Govorila svojoj staroj majci:
“Uči, majko, dole od jazije,
I ti bacaj bakreno posuđe,
Baci, majko, vezene peškire,
Nek’ se Kudret-voda zaustavi,
Nek’ moj Mujo meni mladoj dođe,
Nek’ dođe i nek’ sretno prođe!
Moja polazna tačka za putešestvije je Banja Luka i od Banjaluke do Tešnja imate nekih 100tinjak kilometara što vam u normalnim uslovima vožnje dođe 1h i 30min a ako sebi date oduška u laganoj vožnji ili ako je gužva, može da potraje.
U Tešnju bude i Amra o kojoj sam već pisala pa ako niste pročitali, evo podsjetnik.
Amra mi je ispričala priču o Tešnju i trešnjama, ali mi to nije bilo “ono nešto” sve dok nisam iskopala još detalja da to bude “ono nešto”.
Prvi pisani tragovi o Tešnju se vežu za 15.stoljeće i povelju kralja Stjepana Tomaševića, a tako ide i legenda o nastanku imena.
Kažu da su u Tešnju bila tri brata čiji je zadatak bio zidanje grada. Što su se oni više trudili, radili i gradili tim su zidine preko noći sve brže propadale. Sve što bi uradili danju, propadalo je noću. Niko ne zna i ne spominje kako su braća uopšte došla na ideju da će ako zazidaju živu osobu u zidine spriječiti propadanje, ali tako priča ide.
Kako su sve trojica bili oženjeni, sklopili su pakleni dogovor da sljedeći put žena koja prva dođe među zidine i donese ručak bude zakopana u isti i da možda tako uspiju da spriječe propadanje i napokon završe zidanje. Dva brata su istog dana stigli kućama i saopštili svojim ženama šta su se dogovorili i strogo naglasili da ne dolaze: ni u grad ni na zidine već da se drže kuće i izbjegnu tragediju.
Jedan je prećutao.
Nije rekao ženi šta se sprema iako je bio svjestan dogovora i iako je zna da je novopečena majka koja još uvijek doji dijete ipak je prećutao. Kako nije znala za dogovor, mlada Teša se sa spremljenim ručkom uputila u zidine gdje su je dočekali i odlučili da ispune ono što su dogovorili.
Najmlađi od tri brata je pokušao da ih odgovori da to ne rade jer je Teša bila dojilja međutim nisu se dali omesti u svojoj ideji.
Legenda kaže da su braća zidali živu Tešu i ostavili samo otvor na njenim prsima a da je sa tog mjesta kasnije potekla Zvečaj voda, a grad dobio ime Tešanj.
Stari ljudi kažu da u Tešanj ne dolazite slučajno već namjenski, a da jednom kad dođete uvijek se nekako vratite. Ja sam bila, a znam i da ću opet.